Zaista je lijepo puno zajedništvo
![]()

Fra Ivan PENAVA
Ponedjeljak, 5. srpnja
Sv. Ćiril i Metod, apostoli
Zvonjava starih zvona na osamsto godina starom zvoniku sv. Frane u Šibeniku podsjeća me na prolaznost vremena i potiče me na pisanje dnevnika. „Stara zvona moga grada“ pjevao je Šibenčanin Vice Vukov upravo osluškujući ova drevna zvona šibenskog samostana.
Jutros sam sudjelovao na svojoj posljednjoj sjednici Učiteljskog vijeća u osnovnoj školi na Vidicima. Marljivi ravnatelj već stvara planove za novu školsku godinu, iako ne znamo što će nam ova epidemija na jesen donijeti. Planiramo povratak na jednosmjenski rad kao što je bio prije pandemije. Na njega je prešlo prije četiri godine jer se broj učenika u dvadeset i pet godina postojanja škole prepolovio s devetsto na četiristo. Upoznao sam ovdje divne i kreativne ljude, uspostavio ekumenski dijalog s predstavnicima Evanđeoske pentekosne crkve. Na kraju sjednice svim kolegama nastavnicima za uspomenu sam podijelio molitvenik sv. Nikole Tavelića.
Mislio sam da će moja prisutnost na školskim hodnicima potaknuti djecu da se još više zainteresiraju za crkvena događanja, ali nisam primijetio veći uspjeh. Ipak je na prvom mjestu potrebna sustavna i redovita župna kateheza za sve uzraste, a ne samo za djecu koja se pripremaju za prvu pričest i krizmu. Predajući osmašima i sam sam ponovio gradivo o utjecaju Crkve na povijesni i kulturni razvoj našeg hrvatskog naroda.
Utorak, 6. srpnja
Sv. Marija Goretti, djevica
Danas su tijekom jutra došli konzervatori uime Ministarstva kulture kako bi preuzeli još jednu staru sliku. Kada su zatražili sliku „Oplakivanje“ nisam ih odmah razumio o kojoj se slici radi. Tek kad smo prošli cijelim hodnikom punim srednjovjekovnih slika naišli smo na sliku s motivom „Pietà“ na kojoj je oslikana žalosna Gospa koja podno križa u krilu drži mrtvo tijelo svojega sina našega Gospodina Isusa Krista.
Likovni izraz koji je u crkvenim i umjetničkim vodama poznat kao Pietà, prema stručnim književnim internetskim stranicama prevodi se od talijanske riječi pietà kao – sažaljenje, pobožnost, samilost ili rjeđe kao suosjećanje, sućut, štovanje, poniznost, pa na kraju i kao pijetet.
Koje bogatstvo izričaja nudi naš hrvatski jezik! Doista mi se svidio ovaj opisni naziv kojim su iz Ministarstva kulture nazvali našu Pietà – Oplakivanje. Zaista, prerijetko razmišljamo kako je Gospa oplakivala svojega Sina, a još rjeđe kako oplakuje i naše grijehe.
Srijeda, 7. srpnja
Sv. Vilibald, biskup
Jutro u župnom uredu. Prvo razgovor s ožalošćenom rodbinom o sprovodu njihove drage pokojnice, a potom dolazi mladi bračni par na dogovor o krštenju njihovog drugog djeteta. Kako se lako u svećeničkom životu isprepliću smrt i život. Dok jedne tješiš nadom u vječni život, dotle se s drugima raduješ ljubavi koja stvara novi život. Potaknuo sam rodbinu pokojnice da se ispovjede prije sprovoda kako bi mogli sudjelovati na svetoj misi zadušnici, a mladom paru sam pokušao približiti važnost zajedničke bračne molitve iz koje onda izrasta i obiteljska molitva.
Uvijek mladim roditeljima spomenem primjer bračnog para koji je slavio pedesetu obljetnicu braka. Na pitanje koja je tajna njihovog dugog zajedničkog života odgovorili su vrlo jednostavno – jedna Zdravomarija. Kada su upitani da objasne svoje odgovor rekli su kako su svjesni da ih redovite obveze preko dana razdvajaju. Svatko u braku ima svoj pogled na odgoj djeteta, na politiku, na rješavanje raznih problema. Ali navečer prije spavanja u krevetu uvijek izmole jednu Zdravomariju jer ih molitva ujedini i izdigne iznad svih njihovi svakodnevni podjela. I tako kratka zajednička molitva očuvala je njihov brak postojanim.
Četvrtak, 8. srpnja
Sv. Akvila i Priscila, mučenice
Ne poznajem mnogo poznatih osoba rođenih na današnji dan, ali neki među njih uvrštavaju i mene. Tako barem čine članovi humanitarne udruge „Betlehem“ koji su mi večeras za trideset i deveti rođendan priredili druženje s puno iznenađenja.
Iako je još prije dvadesetak godina pavlin p. Marko Glogović osnovao prvu udrugu „Betlehem“ u Hrvatskoj s nakanom da se mole i bore za spas nerođene djece, naš šibenski ogranak nastao je prije pet godina na temelju vjernih molitelja iz inicijative „40 dana za život“. Nakon korizmene kampanje te 2016. u kojoj se svakodnevno molilo pred šibenskom Općom bolnicom za prestanak pobačaja voditelji kampanje poželjeli su zadržati povezanost među volonterima te smo počeli s tjednim druženjima u župnim prostorijama. Ustrajnost tih ljudi stvorila je ne samo udrugu „Betlehem“ već se izborila i za izgradnju grobnice za nerođenu djecu na našem šibenskom gradskom groblju u kojoj je već pokopano petnaestero spontano pobačene djece i time je kroz molitvu i svetu misu pružena utjeha pogođenim roditeljima.
Gledam večeras te ljude toliko različitih karaktera od hrabrog hrvatskog vojnika sa šestero djece, preko pedantne uredske službenice koja bdije nad svakim zarezom u našim službenim spisima i preko mlade majke koja je nedavno rodila četvrto dijete sve do onih koji su intimno pogođeni zbog proživljenog pobačaja. Toliko smo različiti, a opet nas sve spaja volja za obranom života od začeća vjerom u Isusa Krista našeg Spasitelja.
Petak, 9. srpnja
Bl. Marija Propetog Isusa Petković, redovnica
Stigao mi je preko maila odgovor prof. Sanje Nikčević, teatrologinje i kazališne kritičarke koja je prošli mjesec objavila novu knjigu „Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti“. Upravo sam tu knjigu i naručio preko njezine izdavačke kuće „Citadela libri“ jer mi se čini kako mi njezin sadržaj može odškrinuti vrata u mistični svijet kazališne kulture.
Slušao sam izlaganje prof. Nikčević prije tri godine na Danima biskupa Srećka Badurine u organizaciji šibenskog ogranka Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, čiji sam čak i član. Tada je vrlo elokventno i živo tumačila o kulturološkoj suprotnosti kršćanskog i sekularističkog svjetonazora koja se posljednjih dvjesto godina prelama preko kazališnih dasaka.
Iščitavajući naslov njezine nove knjige u kojem se spominje lijepo/dobro/sveto prisjećam se fakultetskih predavanja prof. Nikole Stankovića o transcendentalijama koje su najviše kategorije bez kojih se ne može pristupiti bilo kakvom spoznajnom određenju, a među tri spomenute uvrštava se i četvrta – jedno. Željno iščekujem ovu knjigu s uvjerenjem kako će mi pomoći da u stvaralaštvu teatra otkrijem nove božje zrake transcendentalnosti.
Subota, 10. srpnja
Sv. Amalija, supruga i redovnica
Vratila su se braća s hodočašća po Italiji. Putovali su kombije, „tavelino“ koji je oslikan likom sv. Nikole Tavelića. Koristeći internetske društvene mreže svaka njihova slikopisna ili snimljena objava iz pojedinih franjevački svetišta od Padove preko Asiza i Rivotorta do Rima i Vatikana uz njihovo tumačenje pretvorila se u malu katehezu koju su mnogi pratitelji našeg profila Svetište sv. Nikole Tavelića oduševljeno pratili svojim klikovima i komentirali svojim molitvenim zazivima. Upravo se po takvoj kreativnosti ostvaruje poziv svetoga pape Ivana Pavla II. koji je pozvao mlade da izađu na trgove modernih sredstava društvenih priopćavanja i propovijedaju s njihovih krovova.
Bila je to ujedno i jedinstvena prilika da se simbolički zaključi svečana proslava 50. obljetnice proglašenja svetim sv. Nikole Tavelića iz Šibenika, prvog hrvatskog kanoniziranog sveca. Liturgijska proslava bila je prošle godine 21. lipnja u Šibeniku, ali planirano nacionalno zahvalno hodočašće u Rim nije se moglo ostvariti, pa su franjevačka braća ovim putem prenijeli pred noge rimskih apostola našu svehrvatsku zahvalu Svetom Ocu.
Nedjelja, 11. srpnja
XV. nedjelja kroz godinu
Zapravo je nedjelja prvi dan u kršćanskom tjednu u kojem se nakon židovske subote, koja je bila sedmi dan u tjednu, dan Božjeg i ljudskog odmora – šabata, spominjemo Kristovog uskrsnuća. Zato su je prvi kršćanski i prozvali Dan Gospodnji kao što je i ostalo u romanskim jezicima poput talijanskog (la domenica), francuskog (dimanche), španjolskog (domingo). Zanimljivo je primijetiti kako se nedjelja na ruskom (воскресенье – voskresenje) u doslovnom prijevodu naziva – uskrsnuće, a misli se na Kristovo uskrsnuće.
Tijekom godine nedjeljom imamo više misa s vjernicima. Jutarnja misa u devet sati je obično za sve žive i pokojne župljane pa na njoj pjeva župni zbor. Druga misa bude sa školarcima pa pjeva dječji zbor, dok je večernja misa rezervirana za zbor mladih. Kako se zbog ljetnog školskog odmora mnoga djeca upute na selo ili otoke svojim djedovima i bakama, a mladi se okrenu radu u sezoni, tako se onda vjernici najviše okupe na jutarnjoj misi. I zaista je lijepo vidjeti puno zajedništvo vjernika svih naraštaja na jednome mjestu kada svatko od redovitih vjernika preuzme svoju službu u liturgiji – odrasli pjevaju, mladi čitaju, a djeca mole molitvu vjernika. Prava slika zajedništva koje ćemo u potpunosti osjetiti u nebu gdje ćemo svi snagom Kristova uskrsnuća opet biti zajedno i slaviti vječni Dan Gospodnji.
