Činjenica je da se hrvatski branitelji i stradalnici u većini medijima prešućuju i marginaliziraju, da teško dolaze u ozbiljne emisije. Da je tome tako, ne govore ni sami branitelji. A kad se dogodi kakva polemika, nesporazum, pojedini mediji i piskarala to samo „napuhavaju“, jer što je gore to je njima bolje
Nema tome dugo bili smo svjedoci, baš u svezi s tim, svim i svačim u pojedinim medijima i portalima. Raspravljalo se o tome tko je kome nakon jednog sastanka s ministrom hrvatskih branitelja nešto rekao, tko je koga snimao i tko je koga nazvao “veleizdajnikom”! Naime, jedan hrvatski branitelj, inače Junak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, na jednom sastanku u Ministarstvu hrvatskih branitelja, navodno je uz ostalo ministru branitelja, rekao i da je „veleizdajnik“, što je kasnije demantirao. Ministarstvo branitelja je na to službeno odgovorilo, a Hina je objavila i da su dvije Udruge (od inače 1400 koliko ih ima!) dale bezrezervnu podršku ministru branitelja.
Kao prvo, ministar branitelja Tomo Medved nije i ne može biti nikakvi „veleizdajnik“, poglavito kad se zna što znači ta riječ. Dakle, po Kaznenom zakonu RH čl. 135-155. veleizdajica je onaj koji čini izdaju u trenutku kad “izdajica” ima obvezu biti odan svojoj državi, odnosno veleizdajica je onaj koji je sudjelovao u ratu protiv svoje države, pokušao nasilno rušiti vladu, špijunirao i odavao državnu tajnu, predavao tajne dokumente, pokušao ubojstvo šefa države i tome slično, a s tim ministar nema nikakve veze.
Činjenica je da je aktualni ministar iznimno mnogo napravio za ljude koji su bili prvi kad je trebalo i da je omiljen među braniteljima. Nu, da je mogao više i bolje, mogao je, ali problemi i nedaće koje su ostale od umišljenog bivšeg ministra Freda Matića, protiv čije politike smo mjesecima neuspješno prosvjedovali, ne mogu se riješiti tek tako, trebaju proći godine… Štetu koju je taj napravio može se mjeriti (da se malo našalimo) s potresom kakav je pogodio Zagreb ili Banovinu.
Većina hrvatskih branitelja nije i ne može biti zadovoljna (općenito) dosadašnjim organiziranjem obilježavanja veličanstvene vojno-redarstvene operacije Oluja95. u Kninu, 4. i 5. kolovoza. Tih dana, baš kao i u Vukovaru i Škabrnji, hrvatski branitelji i stradalnici morali bi biti u prvom planu, što, nažalost, do sada nije bio slučaj.
Evo, već godinama nema ni „mimohoda“ branitelja, koji je u Kninu pokrenula moja malenkost, zajedno s hrvatskim braniteljima Čolakom i Miloševićem, itd.
Dakle, ovaj „spor“ tko je kome što rekao na nekom sastanku manje je važan od svega drugoga o čemu bi predstavnici Udruga, branitelji i svi ostali trebali javno govoriti.
Tako bi, primjerice, složila se politika ili ne, trebali i morali već jednom pokrenuti ozbiljnu inicijativu oko jedne, jedinstvene Udruge hrvatskih branitelja, jer ovako „raštrkani“ odlična smo „meta“ lijevima, a i nekima desnima. Sada se Udrugama može manipulirati, a kad bismo imali jednog predsjednika poput, primjerice, časnog i uglednog generala Mladena Markaća (ili nekog od pedesetak drugih njemu sličnih) to bi bilo gotovo nemoguće.
Stoga u ovoj „polemici“ s radnim naslovom „veleizdajica“ najviše nam se smiju i time dobivaju razni pupovci, teršeliči, pusići, mesići i brojni drugi, od kojih neki i nisu daleko od toga da im se možebitno treba suditi čak za – veleizdaju.
Milorad Pupovac je izjavio da je njegov brat bio za vrijeme Domovinskoga rata u „četničkoj postrojbi“ i da su on i njegova obitelj ponosni na njega!
To je u medijima, ali i kod većine branitelja prošlo kao voda ispod Savskog mosta. Nitko u svezi s tim nije organizirao ni konferenciju za novinare, ništa, kao da je to nešto normalno.
Nu, činjenica je da se poglavito danas hrvatski branitelji i stradalnici u većini medijima, pa čak i na HTV-u (!), prešućuju i marginaliziraju, da teško ili nikako dolaze u ozbiljne emisije, ili da netko o njima može nešto šire objaviti, ako nisu nestali i mrtvi (svaka čast pojedinim tjednicima i portalima).
Više se i bolje prate aktivnosti u pojedinim gradovima poput mimohoda pripadnika LGBT zajednice (to se medijski diglo do neslućenih razmjera) nego obilježavanje obljetnica iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
O tome i branitelji uglavnom šute.
Dakle, gospodin Medved nije i ne može biti nikakav „veleizdajica“, to je smiješno, a pojedini mediji i sitna piskarala to samo „napuhavaju“, jer što je gore to je njima bolje.
Iza ovog bivšeg ratnika i današnjeg političara djela su kojima se i te kako trebamo diviti.
Nego, preporučili bismo ministru da do kraja godine ili početkom iduće u zagrebačkoj KD Vatroslava Lisinskog organizira skup na kojem bi se prvi put našli predsjednici svih Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, dakle njih oko 1400, tek toliko da se, ako ništa drugo, bolje upoznamo. Možda bi se nakon toga i bolje međusobno poštivali.