autorica monografije Korčulanski jedrenjaci
Razgovarala: Mira ĆURIĆ
Hrvatski narod ima bogatu i slavnu pomorsku prošlost
Tea Marinović bavi se istraživanjem društvenih, gospodarskih, prosvjetnih i kulturnih prilika na Korčuli na temelju bogate obiteljske i otočne arhivske građe. Autorica je knjiga “Korčulanske kartuline – zaustavljeno vrijeme – izlet u prošlost” (2011.), “Meštrovica” (2014.). Trajna preokupacija hrvatskom kulturnom baštinom rezultirala je i novom opsežnom monografijom “Korčulanski jedrenjaci” (2021.). U tisku su i nove publikacije.
Stručne članke objavljuje u Godišnjaku grada Korčule Gradskog muzeja Korčula, časopisu “Kanavelić”, Gradske knjižnice “Ivan Vidali” Korčula i “Kapetanov glasnik” Split. Aktivna je u društvenom životu Korčule gdje je priredila i nekoliko izložba iz ostavštine obitelji Marinović. Uz to, dugogodišnja je članica uprave i tajnica Društva prijatelja kulturne baštine Split. Ovom prigodom razgovaramo o njezinoj novoj knjizi “Korčulanski jedrenjaci” koja pokazuje bogatstvo hrvatske pomorske baštine, njezina korčulanskoga dijela
Gospođo Marinović, bavite se korčulanskom kulturnom baštinom. Autorica ste opsežne monografije „Korčulanski jedrenjaci“, ispisali ste mjesnu povijest na poseban način.
Pomorstvo Korčule je u našoj historiografiji slabije obrađeno i poznato. Brodogradnja i kameno-klesarstvo uz poljoprivredu i ribarstvo smatrale su se osnovnim djelatnostima. Pristupila sam obradi pomorske baštine jer me ta tema zaokuplja radi obiteljske tradicije. Naime, generacije su u obitelji Marinović i Foretić davale kapetane duge plovidbe i ja sam živeći u toj obitelji srasla s tim životom. U djelu Korčulanski jedrenjaci obradila sam pomorsku prošlost jedrenjaka Otoka korčule od 13. do 20. stoljeća. Pisana je kao ljetopis s opisima jedrenjaka koji su sagrađeni, jedrenjaka kojima su Korčulani bili vlasnici ili suvlasnici i jedrenjake na kojima su zapovijedali korčulanski zapovjednici. Obuhvatila sam podatke o izgradnji, tipu jedrenjaka, promjeni vlasništva, imena njihova putovanja, teret koji su prevozili, njihovu sudbinu.
Drveni jedrenjaci su se rađali, krstili, svojim vlasnicima bili su dio života, dio obitelji, održavali su ih, bili su im zajedno hranitelji obitelji, dali su iz generacije u generaciju bogatstvo i samostalnost, čak i plemićke titule, imali su svoju sudbinu i na kraju svoju smrt.
Zaronili ste u daleko 13. stoljeće. Koliko je to za Vas bilo uzbudljivo putovanje? Što ste i sami otkrili kao posebno zanimljivo?
Brojne su zanimljivosti. Zanimljivo je navesti da su jedrenjaci u povijesti nosili svetačka imena i to po dva i više njih kao svoje zaštitnike. Nakon Francuske revolucije to se pomalo napušta pa brodovi dobivaju svjetovna imena, imena članova obitelji ali i čudna kao Ippopotamo, jer je Napoleon posjetio Egipat. U Hrvatskom narodnom preporodu brodovima se stavljaju hrvatska imena, Socolizza dobiva ime po Gundulićevu spjevu. Kad je Josip ban Jelačić posjetio Boku, brigantin sagrađen u Korčuli za vlasnike i Boke dobio je naziv Bano Jellacich.
Uz brodove sam obradila i djelatnosti koje su vezane uz pomorstvo. Osim toga u knjizi je sistematizirana postojeća građa.
Drugi dio knjige navodi 450 korčulanskih patruna i zapovjednika s podatcima o njihovom životu i plovidbi. Zapovjednici se samostalno bave trgovinom, kupuju, prevoze i prodaju teret gdje im je najpovoljnija cijena. Osim znanja iz navigacije, poznaju luke, valute i običaje zemalja, bave se upravljanjem i održavanjem broda, posadom, zakonskim odredbama pojedinih luka i zemalja. To je teško, opasno ali iznimno unosno zanimanje. U pojedinim razdobljima Korčula ima oko 300 pomoraca svih zanimanja i svi su plovili uz vrlo dobru zaradu.
Susreli ste se i sa zanimljivim situacijama i sudbinama?
Da. Zanimljiv je slučaj nave Catterina D. kojim je zapovijedao Josip Drušković i koji se teško razbolio tijekom navigacije. S njim je boravila na brodu i njegova supruga Katarina. Posada je jednoglasno donijela odluku da supruga preuzme zapovjedništvo broda. Ona je promijenila smjer plovidbe i nakon tri dana uplovila u najbližu luku, gdje joj je suprugu spašen život. Dobila je pismeno priznanje Centralne pomorske vlade ali nije mogla dobiti medalju za spašavanje na moru, jer zakonom nije bilo predviđeno da žena sudjeluje u spašavanju.
Treći dio je opis života kapetana Antuna Marinovića iz naše obitelj.
Što je cilj ovakvoga istraživanja baštine?
Knjiga je stručno-znanstveni rad koju je izdao Književni krug iz Splita. Recenzenti su prof. dr. sc. Mithad Kozličić i doc. dr. sc. Mateo Bratanić. Knjiga sadrži veli broj ilustracija jedrenjaka, luka u koje su uplovljavali, portreta, zemljovida, planova luka, sidrišta. Osim što je znanstveno djelo namijenjena je najširoj kulturnoj javnosti. Moj istraživački rad trajao je godinama, većinom je pisan na arhivskim izvorima, ali sam se služila i svom dostupnom literaturom domaćom i stranom. Izdavanje su potpomogli Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Split. Pisana je da bi se s bogatom pomorskom baštinom upoznala kulturna javnost. Svrha moga rada bila je ukazati na važnost pomorske povijesti hrvatskog jadranskog prostora, jer su Hrvati pomorski narod i od dolaska u ove krajeve, more nam je osiguralo samobitnost.
Strpljivim i upornim radom došla sam do podataka o razgranatoj pomorskoj djelatnosti kroz stoljeća. Već početkom 15. stoljeća gradi se Arsenal u Korčuli, brodogradnja je toliko razvijena da se grade karake, najveći trgovački brodovi toga doba, s 30 topova naoružanja, što znači da im je prethodila duga tradicija brodogradnje. U 16. stoljeću grade se fregate i vašeli za mletačku mornaricu, brodovi s 20 do 40 topova. Korčulanski zapovjednici svojim jedrenjacima osiguravanju svoje brodove i teret i plove do Londona i Lisabona. Korčulani sudjeluju u pomorsko-trgovačkoj djelatnosti ravnopravno s pomorskim državama toga doba.
Jeste li i sami putovali u potrazi za arhivskom građom? Koje ste izvore koristili? Brojne su obiteljske povijesti ovdje spomenute, ali i povijesni podatci, okolnosti, države, razdoblja?
Proputovala sam od Beča, Venecije, Trsta do Dubrovnika, posjećivala pomorske muzeje, služila se venecijansko-talijanskim rječnicima, svim upisnicima brodova, razgovarala s građanima o obiteljskim jedrenjacima i služila se digitaliziranim bečkim arhivom i pismohranom obitelji Marinović i Foretić.
Prvi čisti jedrenjaci javljaju se u 13. stoljeću jer je izumljeno kormilo za upravljanje brodom umjesto vesla, što je omogućilo jedrenje bočnim vjetrom, pa su jedra istisnula vesla i to je dovelo do plovidbeno- trgovačke djelatnost izvan Jadrana.
Što povijest korčulanskih jedrenjaka govori o društvenim okolnostima kroz povijest? Što se može naučiti o moru, ljudima, razdobljima? Kada se dogodio procvat grada?
Ovom knjigom otkriva se veliko značenje pomorske trgovine u životu Korčule na više načina. U starijem su razdoblju samo plemići posjedovali jedrenjake i zapovijedali, bavili se trgovačko-nautičkom djelatnosti 14. i 15. stoljeća, a kasnije i pučani. Koriste se karake, marsiljane, i od manjih jedrenjaka grip, kondura i barka. To je obiteljima i gradu donosilo bogatstvo, moć i ugled. Veliki građevinski pothvati u tim stoljećima pokazuju tu ekonomsku moć. Morem su stizale nove ideje, kultura života, umjetnička djela. 15. i 16. stoljeće bilo je razdoblje najvećeg procvata grada i otoka u cjelini. Zanimljiv je jedan detalj iz oporuke brodograditelja koji kaže da ostavlja u nasljedstvo srebrni pribor za jelo, koji mu je donio sin pomorac i kojim se obitelj svakodnevno služi. Korčulani posjeduju marsiljane, galijune, fregate, nave a od manjih tu su grip, bracera, skirac i sagita.
Daljnji procvat nautičko-trgovačkog poslovanja događa se i u 17. stoljeću. Manji jedrenjaci održavali su stalne veze sa zapadnom obalom Jadrana, veći sa srednjim i istočnim dijelom Sredozemlja. Značenje Korčule kao prve mletačke luke ulaskom u Jadran i zadnje na odlasku prema Levantu davalo je Korčuli veliku stratešku važnost i svi su brodovi uplovljavali u Korčulu radi opskrbe ili trgovine. Razdoblje 18. stoljeća je početak trgovine ukrajinskim žitom korčulanske obitelji Španić.
Najpoznatiji brodograditelji i pomorci 18. stoljeća su iz obitelji Zaffron, Španić, Lovričević i Foretić. Jedrenjaci koji se grade u Korčuli potpuno su opremljeni i s navoza kreću na prvo trgovačko putovanje.
Korčula je prolazila i kroz turbulentna razdoblja?
Početak 19. stoljeća je turbulentno razdoblje na Jadranu i za Korčulu. Propašću Mletačke Republike 1798. mijenjaju se vladari Francuzi, Englezi, Rusi, na Jadranu plovidbu onemogućavaju gusarski i piratski napadi kojim se bave Francuzi, Rusi i Englezi. Godine 1806. Napoleon uvodi kontinentalnu blokadu engleske robe, a Englezi blokadu na moru. Trgovački promet i brodogradnja su zamrli. Samo 1808. Dalmacija je izgubila 140 jedrenjaka duge plovidbe. Francuski zakoni nikada nisu zaživjeli u našim krajevima, a stanovništvo je znatno osiromašilo. Dolaskom Austrije od 1815. do 1918. nastupa mirno razdoblje duge vladavine u kojoj se opet razvija brodogradnja i pomorstvo. Osnovana je Centralna pomorska vlada u Trstu i Austrijsko pomorsko zakonodavstvo s manjim izmjena ostalo je na snazi do danas.
Jedan dio Vaše knjige posvećen je obiteljskoj pomorskoj povijesti. Što čuva obiteljski arhiv?
Jedno poglavlje posvećeno je kapetanu duge plovidbe Antunu Marinoviću iz naše obitelji. U obitelji moga supruga Marinović i Foretić kroz povijest bilo je u svakoj obitelji oko deset kapetana i brodovlasnika. Opisala sam život i plovidbu kapetana Antuna Marinovića najvećim dijelom na temelju obiteljske pismohrane. Bio je kapetan talijanske i ruske trgovačke mornarice u dugoj plovidbi, austrijske u velikoj obalnoj plovidbi. Preživio je nasukavanje bakarskog brigantina Otaz u Crnom moru. Zapovijedao je najvećom navom obitelji Mimbelli, bio suvlasnik i zapovjednik barka Darinka. Sačuvana je dokumentacija (patenti plovidbe, police osiguranja, iskaz o nasukavanju, popis snasti brigantina i još niz dokumentacije o njegovom životu), navigacijski instrument-oktant, pomorski sanduk, fotografije i drugo. Njegova supruga iz obitelji Foretić je niz godina provela s njim u plovidbi. Kroz njegov život zrcali se život moreplovaca druge polovice devetnaestog stoljeća.
Zanimljivo je i bogato pomorsko nazivlje koje susrećemo kroz knjigu? Jeste li se suočili s kakvom preprekom glede terminologije ili prijevoda?
U radu sam nailazila na stanovite prepreke jer su najstariji dokumenti pisani na venecijanskom jeziku, kao i najstariji ugovori o izgradnji brodova, zatim ugovori o najmu skladišta i brodograđevnih parcela u Korčuli. Taj se venecijanizam zadržao u pomorskoj terminologiji, gotovo do danas. Njim se služe i u jedriličarskom športu.
Za prijevod dokumenata služila sam se starim venecijanskim rječnikom iz 1763. godine, raznim specijaliziranim pomorskim rječnicima. Prvi je Juraj Carić počeo sa stvaranjem hrvatske pomorske terminologije, zatim Skoko, Mardešić i Radovan Vidović. Danas nije usklađena terminologija kada se prate izdanja sjevera i juga Jadranske obale. Vlada jezična raznolikost pogotovo u nazivima snasti, brodske opreme, jedrenja i samih brodova. Ja sam u nazivlju koristila izraze južnog Jadrana prema terminologiji koju su koristili Josip Luetić, Stjepan Vekarić i Vinko Ivančević. Najmjerodavnija je Pomorska enciklopedija i registar brodova koji slikovno i jezično daje detaljan prikaz broda i njegove opreme.
Što Vas je motiviralo da prionete tom golemom poslu?
Pitala sam se u nekim turbulentnim vremenima što bih ja mogla uraditi za Hrvatsku? Sklopile se u meni ljubav za domovinu, ljubav za kulturnu, povijest i pomorsku baštinu, što sam dobila kršćanskim odgojem, zahvaljujući mojim solinskim korijenima, zatim obrazovanjem u Gimnaziji „Ćiro Gamulin“ i kasnije životom u pomorskoj obitelji moga supruga, gdje sam počela s radom na pismohrani.
Pomorska povijest kao dio hrvatske prošlosti i kulture nije ikada u cijelosti istražena, vrjednovana ni predstavljena. Neophodno je promicati tu bogatu i slavni pomorsku prošlost Hrvata jer smo pomorski narod. Ovako cjelovita pomorska povijest otoka Korčule važan je stručno-znanstveni prinos povijesnim znanostima u nas i u svijetu. Nadam se da me ta ljubav i entuzijazam ne će napustiti i da ću nastaviti s radom na daljnjem otkrivanju i predstavljanju javnosti korčulanske, a time i hrvatske pomorske povijesti.
Korčula je otok neprocjenjive prirodne i kulturne baštine, materijalne i duhovne…
Korčula je bajkovit otok. Prebogata je prirodnim ljepotama, kulturnim naslijeđem, materijalnom i duhovnom baštinom. Na njenom tlu je pronađen jedan od najstarijih pisanih spomenika uopće na južnoslavenskom prostoru. To je grčki natpis psefizma, odluka o utemeljenju zidanog grada i raspodjeli zemljišta u gradi i izvan njega, sa popisom grčkih kolonista. Potječe s početka IV. ili III. stoljeća prije Krista. Zatim Statut iz 1214., sačuvana je redakcija iz1265. Godine 1301. osnovana je Bratovština Svih Svetih koja je i danas ponos grada i njenih bratima. Nije dovoljno poznato da je na Korčuli 1399. bilo zabranjeno trgovanje robljem kao izvorom prihoda, a 1412. zabranjena je opća institucija ropstva na Korčuli. Već 1329., prvi put se spominje njena prvostolnica. Korčulanske odredbe o ponašanju i postupku kod stradavanja broda u njenom području, preteče su današnjih uredbi o spašavanju na moru. Zatim duga tradicija viteških igara koja se očuvala samo u Korčuli. Umjetnička djela kao dva triptiha Blaža Jurjeva Trogiranina i niz drugih. Za velikoga hrvatskog književnika Petra Kanavelića iz 17. stoljeća, još je 1881. donijeta odluka Općine da mu se podigne spomenik u Korčuli, ali to do danas nije napravljeno. Grad i Otok imali su niz značajnih ljudi koji su ostavili neizbrisiv trag kao što je bio Vinko Palatin, Marko Andrijić, Jakov Baničević i drugi. Korčula je oduvijek imala vlastiti način života, identiteta. U doba vladavine Mletačke Republike od 1420. do 1797. imala je autonomiju života na otoku kroz Veliko vijeće i Pučku skupštinu.
Kakav je danas odnos Grada, institucija, udruga prema toj baštini…? Što je ugroženo, na što osobito valja skrenuti pozornost?
Grad takve kulturne baštine kao Korčula treba velika sredstva za održavanje, popravak a i hitnu sanaciju građevina, kula i zidina. Sredstvima Europske unije u većem dijelu završena je sanacija i obnova palače Gabriellis iz 16. stoljeća u kojoj je smješten Muzej grada Korčule koji je preuređenjem dobio dodatne prostore i svečano otvoren 24. srpnja. Rekonstruirana je kuća Marka Pola koja će postati kulturno-edukativni prostor. Kula Svih Svetih je otkopana i čeka da je se privede svrsi. Čišćenjem kula Korčula će dobiti nove kulturno-edukativne prostore za muzej Moreške i novi prostor za njezino izvođenje. Kula „Forteca“ iznad Korčule na brdu Sv. Vlahe uredit će se u vidikovac i izletište.
Ove godine navršava se 450 godina od Lepantske bitke koja je koja je bila presudna za opstanak kršćanske civilizacije. Združene sile kršćanske Europe pobijedile su Tursku i bila je to posljednja pomorska bitka brodova na vesla u povijesti pomorskih bitaka. Toj bitci prethodio je napad Uluz Alije sa 20 galija na Korčulu. Na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza čudom je Korčula spašena, turska flota iznenada je napustila opsadu grada. Ove godine uoči Velike Gospe izvest će se opera Opsada Korčule engleskog skladatelja Samuela Arnolda koja je napisana 1786. Dosad zagubljena i nepotpuna u naslovu ima ime hrvatskog grada Korčule, radnja opere je posvećena obrani Korčule.
I drugi segmenti korčulanske baštine dugo su predmetom Vašega zanimanja. Ističemo i fotomonografiju starih razglednica “Korčulanske kartuline“. Čemu bi se dalje valjalo posvetiti, na čemu možebitno radite?
Moja prva knjiga bila je fotomonografija Korčulanske kartuline u kojoj sam objavila najstarije razglednice Korčule na temelju 500 razglednica koje posjedujem. Protekom vremena one postaju dokument na temelju kojih se može pratiti razvoj grada. Naličje razglednica otkriva zanimljive podatke o ljudima i događajima. Knjiga i popratna izložba izazvale su veliko zanimanje građana. Izložbu su organizirano posjećivala školska djeca i učila o izgledu svoga grada. Mladi su bili iznenađeni izgledom grada s puno zelenila. Druga knjiga također iz obiteljske pismohrane otkriva život, školovanje i rad korčulanske učiteljice Marice Marinović, prve školovane nad-učiteljice u Korčuli.
Objavila sam članke u Godišnjaku grada Korčule i u Kanaveliću, časopisu za kulturu Gradske knjižnice „Ivan Vidali“ u Korčuli. U tisku je knjiga o najstarijim fotografijama u obitelji koje sadrže veliki broj portreta, skupnih fotografija, fotografija obitelji iz inozemstva i fotografije važnijih događaja u povijesti Korčule.
Iz pomorske baštine obradila sam trogodišnji Dnevnik plovidbe jelšanskog brika Genitor Nicolo, sagrađenog u Korčuli 1854. Vrlo lijepa, potresna dokumentarna građa o plovidbi Crnim morem, Sredozemljem i Atlantikom.
U pripremi mi je rad na temelju dokumentacije Antuna Marinovića koji je bio član i povjerenik udruženja Hrvatska bratska zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama. Planiram obraditi još životopisa članova obitelji koji su ostavili traga u životu Korčule i šire.
Kakva je epidemiološka situacija na Korčuli? Vratio se turizam: što ta gospodarska grana znači Vašem otoku?
Dok ovo pišem epidemiološka situacija na Korčuli je dobra, nema zaraženih osoba, grad je pun života, dosta je turista, kulturna događanja odvijaju se na otvorenom. Turizam je najvažnija grana gospodarstva. Sreća je da stanovnici Otoka nisu zapustili svoje maslinike, vinograde i polja koje uz turizam i dalje obrađuju, tako da je dobra i gastronomska ponuda Grada.
Živite i u Splitu; knjigu je objavio Književni krug Split; tajnica ste Društva prijatelja kulturne baštine Split. Što je u tom segmentu Vašeg djelovanja aktualno?
Dugogodišnja sam članica Društva prijatelja kulturne baštine, članica Predsjedništva i tajnica. Dana 6. kolovoza proslavit ćemo 50. obljetnicu postojanja Društva. Tako značajnu obljetnicu postojanja i rada na otkrivanju baštine, upoznavanju pučanstva s njom kroz predavanja, izlete, putovanja, izdavaštvo, apele i upozorenja kada je i gdje bila ugrožena kulturna baština. Sad ćemo predstaviti dva broja našeg časopisa Kulturna baština koji ima status znanstvenog časopisa A2. Sada imamo međunarodno uredništvo i zatražili smo status A1. To je naš zaštitni znak. Naraštaji istaknutih intelektualaca bili su članovi Društva i objavljivali su svoje stručne i znanstvene radove u časopisu, u proteklom razdoblju. Društvo nema zaposlenih, svi radimo na dobrovoljnoj osnovi.