PONEDJELJAK, 24. LIPNJA 1974.
Tito danas u zapadnoj Njemačkoj. Na TV sinoć njegov intervju, a dan prije njemačkog kancelara Schmidta, koji je na kraju i iznad protokolarnih okvira visoko cijenio Tita kao najuspješnijg živućeg europskog državnika.
U snu me dugo i opetovano proganjao, želeći da me ugrize neki čovjek zapravo oficir, general, prijatelj Jože Skočilića; možda je to bio Savo Vukelić; uvjeravali su me da će me pustiti na miru ali on me i dalje gnjavio… Došao sam u prvu upravu gl. st.; tamo je bio general Capo Janić. Nije mi bilo jasno što on tamo radi, ali nisam se ni mnogo pitao zato – donio sam sa sobom skicu nekih ratnih operacija: jedna je grupacija bila na području Istre i Slovenije do Zagreba, a druga je sa srednjodalmatinske obale prodirala prema središtu unutrašnjosti. Predavajući mu tu skicu (da li je to rješenje neke ratne igre ne znam) rekao sam Capi, pokazujući mu strjelicu napredovanja prema unutrašnjosti: ovo ovdje napreduje jedna divizija, na što je on odvratio da je riječ o cijelom korpusu.
U Umagu razgovor s portirom u Komunalnom poduzeću: kad sam rekao da stanujem u Špini, pitao me da li sam Slovenac, ne nego Hrvat iz Zagreba, začudio se kako sam dospio tamo; govorio je hrvatski strašno iskvarenom talijanštinom pa sam ga pitao što je on: a Istrijanin, učio sam samo talijanski; kad sam mu rekao kakav Istrijanin, kad ste Hrvat, slijegao je ramenima, a onda kad sam pomenuo da mi ne znamo svoje gajiti kao Slovenci, rekao je uvjereno da, da pravo velite…
SRIJEDA, 26. LIPNJA 1974.
Ivica mi reče da su novine objavile vijest o smrti Nede Krmpotić.
Bila je jedna od najpoznatijih i politički najzrelijih hrvatskih novinarskih pera. I više od toga. Od one sjednice CK KPH ožujka 1964., kad nije htjela napisati napadaj Berusice i Bakarića protiv mene i Instituta (što je samo malom broju ljudi poznato) pa do Karađorđeva…
U Bruxellesu Nixon i predsjednici vlada europskih zemalja potpisali novu Povelju Atlantske zajednice… Veoma važan događaj u politici Zapada da, osobito za NATO pakt…
Todor Živkov kao partijski i državni šef Bugarske izjavio da je Bugarska zainteresirana za produbljivanje partijskog i državnog saveza s Jugoslavijom, jer da to odgovara interesima socijalizma i zajedničkoj povijesnoj sudbini. Osobito ovo drugo. Dokaz: Srpsko-bugarski ratovi u prošlom stoljeću, drugi balkanski, drugi svjetski rat!!
U Njemačkoj neće biti zajedničke konferencije za novinstvo – javlja njemački radio. Tito primio grupu radnika iz Jugoslavije i nogometnu reprezentaciju koja je poslije toga igrala u Düsseldorfu utakmicu sa Zapadnom Njemačkom i izgubila s 2:0, ali potpuno nadigrana.
Miljanić iz reprezentacije napravio svoj privatni cirkus za unovčavanje svoje i svojih (zvijezdinih) nogometaša.
Vrijeme promjenljivo: jučer prekrasan ljetni dan (gotovo jedini što smo ga imali) a danas već mutno… Izdržasmo tri tjedna, sutra se spremamo doma…
ČETVRTAK, 27. LIPNJA 1974.
Povratak u Zagreb. Uvijek je lijepo doći u svoj dom, osobito ako je tako udoban, lijep i prirastao srcu kao moj meni.
Navečer Fredislavovi81. O novostima o pogrebu Nede Krmpotić.
PETAK, 28. LIPNJA 1974.
Kasno svratio kod Nelipčićevih. Uobičajeni domjenak. Svi osim Katarine82 koja je na putu. Prvi put Dražen S.
Tu saznah da je Ivo proživio infarkt i da se već treći tjedan nalazi u bolnici.
U Zadru izvršena hapšenja većeg broja ljudi: prof. Aras, Maštrović, Meštrović, neki gostioničari, studenti i povezano s time navodno i neki studenti filozofije Fakulteta u Zagrebu. Čl. 111 KZ: pripremanje oružanih akcija!!
Opet vjerojatno incenirana provokacija, kojoj su neki (i mnogi) naivno nasjeli. Nekome očito treba neprestano držanje psihoze nesređenog stanja i pogroma u Hrvatskoj.
Osobito sada kad se počelo pričati o amnestiji već osuđenih…
Fortunić priča da je od one grupe za koju je bilo javljeno da je likvidirana 1972. u BH, njih deset bilo živih u rukama policije, a samo je četvorici bilo suđeno, što je s ostalima ne zna se. Vjerojatno upućeni na druge zadaće.
SUBOTA, 29. LIPNJA 1974.
Ništa nova. Stanje Ive dosta ozbiljno.
Iz Milana sam primio katalog (s izvrsnim reprodukcijama) izložbe Hrvoja Šercara, “jednog od osobito interesantnih figura suvremene jugoslavenske umjetnosti” – kako piše Željko Sabol u predgovoru (na talijanskom).
Njegovi sadašnji (naturalističko-nadrealistički) crteži imaju nešto osobitog, isto kao i onaj što ga je dao meni pred nekoliko godina.
Prof. dr. Mirko Lamer javio mi se pismom iz Cartagene Columbia, Juž. Amerika, gdje već dvije godine radi na ekonomskom projektu razvitka poljoprivrede Andskih zemalja, a usput sprema studiju o Simonu Bolivaru, koju misli napisati na engleskom, pa je u svezi s time razgovarao s prof. Smithom…
NEDJELJA, 30. LIPNJA 1974.
Babonić. Gledamo utakmicu svjetskog nogometnog prvenstva. Jugoslavija gubi i s Poljskom (1:2)
Veljak (Bernar). Nakon tri mjeseca. Spočitava (s pravom) što mu se nismo javljali. Priča o raslojavanju i usredotočivanju… Bio u Focha, koji je realan u procjeni naših prilika i na našoj strani u svim možebitnim inačicama…
Razgovor o romanu Ivana Supeka “Extraordinarius”, koji je izazvao uzbunu u službenim krugovima, a veliko zanimanje intelektualno-političke javnosti.
Kroz prizmu povijesnih zbivanja iz 16. i 17. st. govori o događajima iz 1971. s jasno karakteriziranim ličnostima suvremnih zbivanja.
Bilo je zahtjeva da se knjiga zabrani, ali to nisu učinili, već su je samo napali u Studentskom listu (“Supek drugi put među Hrvatima”), i povukli iz prodaje…
PONEDJELJAK, 1. SRPNJA 1974.
Ivo ostaje još u bolnici. Ne puštaju nikog kod njega, osim Mire i djece.
Nixon u Sovjetskom Savezu. Moskva, Jalta, Minsk, Moskva.
UTORAK, 2. SRPNJA 1974.
Sinoć svratio kod Nelipčića. Bio Dabiša i Jusićevi.
SRIJEDA, 3. SRPNJA 1974.
Popodne do duboko u noć kod Nelipčića. Babonić. Došao i Fortunić. Navratili V. V., P. K., P. K.
Gledali utakmice svjetskog prvenstva i kartali.
Među uhićenima u Zadru je i Vuleta, bivši predsjednik studentske organizacije koji je tek izdržao kaznu. Optuženi su za pripremu atentata na Bakarića i Dragosavca, na osnovi svjedočenja nekog tipa koji je bio uhićen zbog kriminala, pa “svjedoči” da je čuo kroz otvorena vrata kako se dogovaraju za atentat kojega je trebalo financirati neki gostioničar (Janković)? …
ČETVRTAK, 4. SRPNJA 1974.
Noćašnja oluja nad Zagrebom oborila mi, tj. skršila u vrtu jednu petogodišnju breskvu.
Jučer navratio Kole. Potražio ga Ivica Gaži. Žali se na tobožnje moje hladno držanje prema Sofiji, kao da nije on prekinuo i to na jedan grub način.
Navodno ga ne puštaju na miru nego čak podižu i optužbu.
Vjerojatno usluge nisu bile dovoljno kvalitetne.
A hoće da me vidi. Nezgodno samom pa će doći s Kolom…
Hajde, de…
Najnoviji broj časopisa Jezik (XXI, 5/1973-/4) donosi članak Željka Bujasa o kompjutorskoj konkordanciji Gundulićevog Osmana iz kojeg saznajem: da Marulićeva Suzana ima 5.333, Gundulićev Osman 55.400, a Krležin Povratak Filipa Latinovića 65.159 riječi!
S obzirom na vremenski raspon i da Krleža uživa glas književnika s najbogatijim rječnikom. Čovjek bi pomislio da je njegov Filip barem 2-3 puta bogatiji u rječničkom blagu, a kad tamo razlika nije ni deset tisuća, ili samo izraženo u postotku Krležin jezik je bogatiji samo za 17.6% od Gundulićeva.
Ukupna analiza pokazala bi vjerojatno znatno drugačiju sliku, ali ipak – iznenađujuća usporedba…
SUBOTA, 6. SRPNJA 1974.
Sonja, sva zdvojna, po povratku iz Lepoglave.
Šime opet bio puna dva tjedna u samici zbog toga što je navodno pljunuo kroz prozor, a zdravstveno mu je stanje takvo da pada u nesvijest i da su mu morali dati poštedu od poslova koje obavlja…
Vjerojatno koraci crnorukaca u svezi amnestije…
NEDJELJA, 7. SRPNJA 1974.
U Münchenu završeno svjetsko nogometno prvenstvo pobjedom Njemačke nad Nizozemskom od 2:1.
Kissinger putuje Europom (Bonn, Pariz, London, rim, Madrid) obavještavajući europske saveznike o razgovorima Nixona u Moskvi.
81 Kramerovi
82 Savka Dabčević Kučar