Z IZLOŽBU U KABINETU GRAFIKE HAZU, od 24. rujna do 17. listopada 2021.
DANTE 1265.-1321.-2021.
DANTE u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika:
Vatroslav Kuliš, Tomislav Buntak, Zlatko Keser, Igor Rončević, Antun Boris Švaljek, Kuzma Kovačić
Nakladnici kataloga uz izložbu su HAZU i Matica hrvatska, akademik Velimir Neidhardt, dr. sc. Stipe Botica, urednici Božidar Petrač i Milan Bešlić, recenzent Radoslav Tomić, autor i likovni postav izložbe Milan Bešlić. Donosimo ulomke iz teksta u katalogu Milana Bešlića, povjesničara umjetnosti.
Šest suvremenih hrvatskih umjetnika ispisali su svoju stranicu Božanstvene komedije u likovnom jeziku čvrsto je ukoričivši u knjigu pisanu crtom i bojom kroz sedam stoljeća počevši od prvoga cjelovitog izdanja trodijelne, odnosno trobrodne gotičke katedrale, kako još znaju kazati vrsni poznavatelji Danteova književnog opusa za to remek-djelo talijanske i svjetske književnosti.
(…)
II.
Talijanski i prvi moderni pjesnik, Dante Alighieri, potomak je stare plemenitaške loze, koja vuče stoljetno korijenje iz Rima, rođen je 1265. u Firenci a preminuo 14. rujna 1321. u Ravenni od posljedica prehlade po povratku iz Venecije. Rodni je grad obasjao njegovo biće svjetlošću kada je u devetoj godini svojega života ugledao djevojku koju će gledati cijeli svoj život, i onda kada je ne će više nikada živu vidjeti jer je i mrtva bila svjetlo na njegovu putu kroz Božanstvenu komediju. Naime, tu je, u Firenci, na čarobnom uglu male ulice, 1274. prvi put vidio Beatrice, pravim imenom, Bice di Folco Portinani, djevojku koja će od tog trenutka biti pjesnikova ljubav i „duhovni stožer“ njegova božanskog spjeva koji je duhovni stožer europske i svjetske književnosti. Međutim, rodni je grad ugasio to i svako drugo svjetlo na pjesnikovu životnom putu 1302. godine kada je odlukom gradske vlasti osuđen na doživotno progonstvo. Naime, pjesnik je bio i političar, pa je, zagovarajući svoju stranku, gvelfe, u borbi za vlast u Firenci izgubio bitku. Stoga je prognan iz grada jedva spasivši glavu. Cijeli je život lutao od grada do grada, kratko je živio u Veroni, Padovi, Bologni, Arezzu, Forliju i potom u Mantovi, najposlije u Ravenni, gdje je zauvijek sklopio oči i pokopan u bazilici svetoga Franje, koja je i danas mjesto njegova vječnog počinka.
