SRIJEDA, 1. SIJEČNJA 1975.
Pospremismo stan, a navečer se nađosmo opet (bez S. i LJ.92 i T.93). Tito dočekao Novu godinu u Beogradu u Skupštini Srbije.
U Zagrebu pred Novu godinu prirediše primanje u Dvorima na koji pozvaše i Milivoja R. i Macu i Jozu Gržetić, i Srećka M. i druge, ali se uglavnom ne odazvaše.
Bio je Krleža. Koča odbio da uđe u Savjet federacije. Đilas i žena mu na smrt bolesni. Veljko Mićunović pretrpio dvostruki infarkt. Čičak otišao u vojsku u Požarevac. Prije htio doći kod mene i M., ali ga od toga odgovorio I. T-ić. Odakle to društvo i iz kakvih pobuda?!
ČETVRTAK, 2. SIJEČNJA 1975.
Prije podne kod Kole. Tamo je bio Janko B.94. Pita vidim li što Krležu? Misli da bih ga trebao redovno posjećivati.
Predvečer sam otišao k dr. J. Šuteju. Obradovao se kad me vidio. Njeguje ga sestra Ema (iz Bugojna). Našao sam ga u znatno povoljnijoj, tj. boljoj situaciji. Pribrao se poslije smrti gđe Savke.
“Znate, ja samo s vama mogu razgovarati o najvažnijim stvarima.
Imam osjećaj da će ova 1975. biti odlučna. Tito je već 83. godine. Nitko nije ostao poslije tih godina. Ni Churchill. Jedino Adenauer, ali on je Švaba.
Htjeli su da se ja nađem s Nixonom. Nisam htio ići u Konzulat. Bilo je govora da se sretnem s njim i u Italiji, ili u Grčkoj. Neka me nazovu i dođu na razgovor, ja ću njima reći. Onaj Kennedy je govorio u Zagrebu: kako bilo da bilo Hrvatske nećemo dati. Ali meni nije do ove Hrvatske, nego do cijele. Reći ću ja njima. Drina je granica a vi se čuvajte. Ne vidim drugog…
Znate, već sam vam pričao. Jedina moja stranačka politička greška bila je kad sam preko Miheldržića predložio da Šubašić bude ban Hrvatske.
Maček je bio rekao da će on mene predložiti. Ja sam mu odgovorio: Predsjedniče, za mene ne bi bilo veće časti, ali kao hrvatski političar ne mogu dopustiti da prva hrvatska banica bude pravoslavka, iako je moja Savka bila sva na mojoj (našoj) strani.
Onda je Maček predložio Košutića, ali kad mu je Pavle predložio Šubašića, složio se, a nije ni znao da su tu bili posrijedi i moji razgovori s Miheldržićem.
Kad sam ja Mačeku spomenuo Šubašića za neku dužnost, on mi je odgovorio da ne može ništa dobiti jer je bio dobrovoljac pa ga nitko u stranci ne trpi.
Kad sam ga pitao kako to da je Šubašić imenovan banom, odgovorio mi je da ga je Pavle tako usrdno molio da nije mogao odbiti.
Nisam to nikome pričao, samo vama. Neke stvari sam rekao onom Bobanu, ali tako nešto nikad.
Rado bih umro, ali još ću pokušati da im nešto kažem. Bog Vas čuvao!”
Da, na Novu godinu svratio je Jezić (baš su bili kod nas na ostacima). Razgovarao sam s njim u maloj sobici.
Američki Konzul se interesirao kod nekog njegovog znanca o tome što zapravo hoće hrvatski narod? Da li zaista hoće svoju državu? A kad je imao mogućnosti da izrazi svoju volju?!
Onaj Perović, u izjavi koja je dostavljena i sudu i priložena spisu spominje osim Ilije Grubića i nekog Milostića i Vugrinca.
SUBOTA, 4. SIJEČNJA 1975.
S Babonićem95 kod Krste96. O tome kako se Srećko došao ispričati s cvijećem. Nakon serije članaka o položaju Jugoslavije, u američkim listovima počinje serija o Hrvatskoj. Time što prvu nuklearnu elektranu gradi Westinghouse, privreda Hrvatske i Slovenije vezala se na dramatičan način za zapadni svijet. Tako!
NEDJELJA, 5. SIJEČNJA 1975.
Šah s Kolom. “Ljudi su razočarani što i Ivo nije odbio Savjet federacije kao Koča”.
Dva čovjeka, dva položaja, dvije situacije….
Na večeri Božo T.97, sa suprugom.
SRIJEDA, 8. SIJEČNJA 1975.
Posljednjih dana radio sam intenzivno na nacrtu suvremenog povijesnog razdoblja.
Navečer Krsto sa S.98, na krvavicama. Razgovarali o tom.
Tiraž Vjesnika u srijedu spao na 38.000; kad ga je Džebo napustio bio je 408.000! Dara Janeković predlaže da se ukine, a njoj dade šest mjeseci da smisli novu koncepciju!
Kao da je problem u tome, tj. u tehničkom vođenju lista.
Zašto je Brežnjev odgodio put u Kairo? Zbog bolesti ili političkih razloga na Srednjem istoku, ili možda zbog promjene u Moskvi!? – predmet komentara i naklapanja.
Govori se i o mogućnosti odlaska Kissingera.
Znači li to da je prošlo vrijeme popuštanja? U svakom slučaju konci se natežu na mnogim stranama. Večeras na TV dano saopćenje da je u Zadru završeno saslušanje okrivljenih. Tek počinje dokazni postupak a sve je moralo biti završeno već prošli mjesec.
ČETVRTAK, 9. SIJEČNJA 1975.
GK (XIV, 1 (296), 5.1) donosi vijest o imenovanju kardinala Franje Šepera predstojnika kongregacije za vjeru za Komornika Svete Rimske Crkve.
Komornik utvrđuje i saopćava smrt Pape i upravlja poslovima Rimske kurije između smrti jednoga i izbora drugoga Pape. Izbor je izraz povjerenja Pape Pavla VI. u Šepera, koji je prvi Hrvat u povijesti imenovan na tu vjersku dužnost!
U Kinšasi, Revolucionarna narodna stranka Zaira proglasila sebe za Novu crkvu kojoj je osnivač i mesija general Mobutu. Mjesto “uvezenih hijerarhija” drugih religija, “mobutizam” je “religija afričke autentičnosti!”
Kao da su jedini, i kao da se to zbiva samo u crnoj Africi!!
SUBOTA, 11. SIJEČNJA 1975.
Trogodišnjica (11. 1. 1972. – 11. 1. 1975.) da, već treća obljetnica (!), a ljudi još sjede na robiji, a nova suđenja traju ili se pripremaju.
O, narode moj, gdje je izlaz iz Tvoje zlehude sudbine!
Sinoć domjenak kod Babonićevih.99
U Novoj Gradiškoj se pripremala proslava 17. slavonske brigade. Jefto Šašić na spisak onih koje treba pozvati stavio i Šibla. Kad su se “domaćini” tome usprotivili, onda ni on sam nije došao!!
Ako je prikazivanje filma netko shvaćao kao slučajnost, ovo više neće moći!!
Pred nekoliko mjeseci razgovara Milka Planinc s direktorom B.; on joj se tuži kako nitko u poduzeću neće raditi; svi bježe od odgovornosti i samo preko volje nešto urade. Ona mu odgovara: što se ti čudiš što u poduzeću neće raditi; u CK nitko neće raditi; u cijeloj zgradi radi ih sedam! Kako to? – pita on. Kako? Neće da se kompromitiraju! Svi čekaju da nas vjetar otpuhne!
Da je navodno bio pokušaj paljenja Gradskog komiteta u Mesničkoj benzinom, ali da su stražari uspjeli ugasiti vatru. Bilo je pucnjave.
Da je, također, došlo do sukoba neke grupe s milicijom u središtu grada.
(I sam sam u posljednje vrijeme ne spavajući noću, čuo u dva-tri navrata pucnjavu, ali sam to pripisivao prazničkom raspoloženju.)
Otišli kod svojih u Zagorje. Lijep proljetni dan. U Ilici 252, kod semafora za Selsku cestu, dok smo stajali, čekajući zeleno svjetlo, naletio na nas Ivan Canner Fićom i oštetio nam zadnji branik. Čovjek bio pijan u podne ili se negdje zagledao, a izgovarao se da se sklizao kod kočenja.
Josip Balija da je u Zaboku rekao, kad su neki spomenuli da bi trebalo pitati Tuđmana i druge stare borce, “pustite Tuđmana on je dobio svoje”, što mu ljudi pamte.
Navečer svratili Slavonci. Pričaju o svom putu.
NEDJELJA, 12. SIJEČNJA 1975.
Posljednjih dana vijećanje najuže grupe kod Bakarića.
Baltić užem skupu u sindikatu: situacija najozbiljnija, neprijatelj izvana, sa zapada i sa istoka, i iz unutra; treba paziti što se govori. Što je s Brežnjevom? Sve više o tome da je u Moskvi smjena.
Kakve to posljedice može imati po svjetsku politiku i po nas?!
Sinoć na TV, nov napadaj na grupu “nove ljevice” (beogradsko-zagrebačka praksisovska grupa).
Za predstavu Cesarčeve “Careve Kraljevine” u kazalištu Gavella, što ju je financirala Gažijeva Podravka, Dragosavac i Grujić govore da je to izmanipulirani Cesarec!
Da, kad god Hrvat govori o Hrvatskoj u ropstvu, pa bio to i najveći komunist, onda je to odmah manipulacija, ako nije i kontrarevolucija.
Tri tisućita stranica ovih dnevničkih zabilježaka, što će ih istom trebati pretvoriti u pravo svjedočanstvo vremena!
SRIJEDA, 15. SIJEČNJA 1975.
U Prištini osuđena neprijateljska grupa (od 4 Albanca) na: 9, 8, 5 i 3 godine strogog zatvora (od napadaja na društveno uređenje do šovinizma i iredentizma).
U Parizu iz Bazuka pogođen JAT-ov DC-9. Prema prvim vijestima teroristički prepad učinili su pripadnici arapskog “Crnog rujna”, a Koln javlja da bi to mogli biti i hrvatski teroristi.
Navečer kod Jusićevih 100: po Zagrebu se priča da bi Srećko Bijelić mogao biti uhićen.
92 Srećko i Ljubica Bijelić
93 Savka i Tonko Kučar
94 Janko Bobetko
95 Ivan Šibl
96 Miko Tripalo
97 Božo Tušek
98 Savka Dabčević Kučar
99 Šiblovih