SUBOTA, 5. VELJAČE 1975.
Kod Vanje Radauša. Ponio sam mu knjige Mihovila Pavlinovića, s mojim prijedlogom da ga uvrsti u svoju galeriju istaknutih Hrvata. Ništa nije znao o njemu, te se začudio kad je vidio da su “Hrvatski razgovori” tiskani još 1870. u Zadru.
Ljuti se što su ga iz Vjesnika došli slikati pa nisu onda objavili na prvoj stranici.
Čovjek mora platiti tri milijuna poreza. Samo.
Sinoć šetao s Ivom. Razgovarali, zapravo pričao sam mu o knjizi “President Kissinger”.
SUBOTA, 8. VELJAČE 1975.
Kod Forunića103. Nelipčića nije bilo. Otišli su osam dana na more. U Ambasador. A nije došao do mene po dogovoru.
Tito na odmoru i liječenju u Igalu već više od desetak dana bez Jovanke. Svi se pitaju zašto? Kao da ona nema svojih poslova. Recimo u Švicarskoj ili tako nešto.
PONEDJELJAK, 10. VELJAČE 1975.
Nova poskupljenja: kave, alkoholnih pića, cigareta, krema… ali su pojeftinili automobili, razumije se “Zastavini” jer je smanjen savezni porez i da se vlasi ne dosjete i deterdženti.
Napisao sam žalbu Republičkom sekretarijatu na odluku gradskog SUP-a da mi ne vrate putovnicu.
SRIJEDA, 12. VELJAČE 1975.
Današnji Vjesnik:
U rubrici “podcrtano” pod naslovom “Neuhvatljiva rješenja” iz izjave Jakova Blaževića novinarima 10. 2. o.g.: “ne možemo biti potpuno zadovoljni” nekim predloženim rješenjima novog privrednog sistema i dugoročnog plana.
Zamislite to su: “planiranje, bankarstvo, devizni sistem”.
“Mi smo u SR Hrvatskoj uporno tražili principijelno rješenje”. Tu je i “kompleks ekonomskih odnosa s inozemstvom” i “sistem cijena”. Za devizni sistem rješenja “koja bi nas vratila natrag”, “jačanje državne birokracije”.
Što li smo ono govorili prije i poslije Karađorđeva?!
I još u Vjesniku:
“Bugarska ekspanzija” – “Drastični šovinizam i nacionalizam prema Jugoslaviji pokazuje da se u Srbiji nisu odrekli ni teritorijalnih pretenzija”.
(Da čusmo da su tražili da se Bugarska priključi SSSR-u s tim da joj se pripoji Makedonija.)
I još: kao primjer nečitanja partijskih organa – u Rijeci čak svaki drugi partijski sekretar uopće ne čita Komunist, a samo svaki deseti čita Socijalizam.
Sinoć na TV izlaganje Dolanca u Sarajevu: Jugoslavija nikada nije stajala tako dobro, ali koja je to država sigurna, a mi ćemo biti toliko jači koliko smo iznutra sređeni!
Zaista tako! No svi putovi ne vode tome cilju. I očito je da u tom grmu leži zec.
PETAK, 14. VELJAČE 1975.
Vrijeme i dalje toplo, proljetno. Radim u vrtu. Koliko me to okupira i izolira od ovog stanja, toliko me i gnjavi, pa i fizički muči, moja križa ipak nisu za takve napore.
Ciparski Turci proglasili svoju državu na podijeljenom Cipru. Jugoslavenski komentatori pa tako i Vjesnik puni osude Turaka, iako oni traže (samo) teritorijalnu federalnu državu; piše se i govori kako je to upereno protiv nesvrstanog Cipra, a nitko da spomene da su Grci ugnjetavali te Turke, i da im nije padalo na um da im dopuste stvarnu autonomiju.
Brežnjev se pojavio u Moskvi na razgovorima s Wilsonom.
U Ljubljani napadnuti profesori dr. Vladimir Arzenšek, dr. Janez Jerovšek, dr. Veljko Rus i dr. Tine Hribar: samoupravljanje svode na participaciju i zapostavljaju marksizam.
Navečer kod Babonića bez Nelipčića (još uvijek na moru).
Ernest Bloch, navodno, u Spieglu nazvao Hrvate fašistima!
SUBOTA, 15. VELJAČE 1975.
Makarios: “Nikada nećemo priznati podjelu otoka!” Obratit će se i Moskvi.
Jedinstvenog Cipra – pod grčkom hegemonijom ipak biti više neće.
Komentar Vjesnika: “Baš sada o crvenoj opasnosti” – o pisanju zapadnog novinstva (američkog, njemačkog, austrijskog, a sada i grčkog) o namjerama savjeta da kroz Austriju, Mađarsku i Bugarsku “spuste trupe za oslobođenje Jugoslavije”.
Jučer o bugarskim teritorijalnim pretenzijama, a danas o sovjetskim.
NEDJELJA, 16. VELJAČE 1975.
Sinoć je dokružio Kružić104. Iznenadih se kad mi reče da je već dvanaest dana ovdje. To me potaklo da ga zapitam s kim je sve bio. Naveo gotovo deset imena, a među ostalim i Šimbena. Što je kod njega tražio? Možda – protutežu na drugoj strani?!
Reče mi da su vani (NH) objavili da su ovdje posebno oštro napali mene. Odnosi se valjda na božićni sastanak s generalima, i na članak tj. izlaganje Dragosavca na tom sastanku, što je bilo objavljeno u Vjesniku.
Inače, ama baš ništa. Zapravo izbjegao ono o čemu je bio sam govorio…
PONEDJELJAK, 17. VELJAČE 1975.
Vrijeme protječe. Nezaustavljivo i neumoljivo.
Što odnosi i što donosi?!
Što bi valjalo a što bi se moralo raditi?
UTORAK, 18. VELJAČE 1975.
Vjesnik (XXXV, 9921):
Okružni sud u Zadru izrekao presudu “osnivačima i pripadnicima ilegalne proustaške organizacije HORA” (pod predsjedavanjem Petronile Miodrag):
Želimir Maštrović – 12 g.st.zatvora
Josip Bilušić – 13. god.
Marko Dizdar – 11. god.
Davor Aras – 6 i pol god.
Petar Vuleta – 6 god.
Ante Stipanić – 8. god.
Ante Burić – 7 god.
Stjepan Janković – 5 god. I 6 mj.
Ilija Barjašić – 6. god.
Frane Dević 3 i pol god.
Ante Perica – 2 god.
Petar Šale – 6 god.
Mate Kutleša – 2 i pol god.
Vlado Bilušić – 7 god.
Ivan Posavec – 1 i pol god.
Pavlu Paraviću, na bijegu u inozemstvu sudit će se posebno (?).
Jankoviću i Buriću konfiscirani ugostiteljski objekti u Zagrebu, a Barjašiću u Zadru.
Tako se gotovo u potpunosti obistinilo proroštvo Arasova “duha” da će dobiti sedam godina….
Danas sam pročitao govor Dolanca i Tita na sastanku Predsjedništva CK SKJ na Brijunima 25. 12. 1974., što su ga 10.omj. dostavili do općinskih komiteta. Dolanc: ništa se ne rješava, zaključci se ne provode, gospodarska situacija teška; ne znamo dokle će radnička klasa trpjeti; neprijatelji izvana i iznutra; sa zapada i istoka: širi kurs prema onima što su pogriješili, ali oštriji prema svjesnim neprijateljima; sigurnosne službe se međusobno sumnjiče, mjesto da se bolje organiziraju.
Tito: danas je situacija gora nego prije nekoliko godina…
U nabrajanju neprijateljskih skupina počinje se od nacionalizma do ibeovaca. Kriza kapitalizma i internacionalizma (kao primjer stvaranje KP u Švedskoj, Finskoj, Austriji, Španjolskoj, Kongres u baru).
Ali nesvrstanost….
SRIJEDA, 19. VELJAČE 1975.
Vjesnik objavljuje poseban komentar: “Logičan svršetak”. Uz presudu u Zadru. Pošto je osuđena skupina pripisana – idejno i organizaciono – aveti Pavelićeve NDH, govori se doslovno i ovo: …”S tim i takvim težnjama osuđena grupa je i jedan od logičnih recidiva takozvanog masovnog pokreta iz 1971. godine. U njegovim političkim akcijama osuđena ilegalna terorističko-diverzantska grupa našla je svoje ishodište, ali se ubrzo svela na vlastitu diverzantsko-terorističku aktivnost!”
Očito: nove dimenzije mogućih (budućih) represalija…
Kissinger se ovih dana sastao s Gomikom u Ženevi, a putuje redom po europskim glavnim gradovima od Bonna, Londona do Pariza.
U Etiopiji nastavljaju se borbe u Eritreji, jer nova “demokratska” vlada odbija da Eritreji da autonomiju.
Ciparski Grci zatražili intervenciju Vijeća sigurnosti UN protiv odluke Turaka o podjeli.
Popodne sa Šiblom na utakmici. Zvali nas na kavu u prostorije. Nekoliko službenika i službenica dođoše da pozdrave bivšeg predsjednika.
Kasnije reče s najvećom gorčinom: “I kakve su to prilike da ja ne smijem doći u Dinamove prostorije ili u RTV?!”
Da, ne nađe li se kompenzacija i smisao života u nečem drugom, onda je to gotovo neizdržljiv osjećaj.
Nisam mu to rekao.
Navečer došao Jazić sa sinom, koji se vratio s jednomjesečnog učenja engleskog jezika. Bio je sa K. C. koji me pozdravlja.
Pitali ga: da li je za osuđene u Zadru bilo ikakve osnove za neku osudu? Kategorično je odgovorio da nije! Da su branitelji svih optuženih tražili oslobađajuće presude; da je odvjetnik Jovo Baravić iz Beograda ismijavao optužnicu da je on prije rata pripadao ilegalnoj organizaciji KPJ, da je poslije rata progonio i sudjelovao u suđenju diverzanata, ali da ovo nema nikakve veze; da su na optuženičku klupu stavljeni tobožnji ubojice ali da nigdje nema leša, itd.
Kada su čuli presude, trojica optuženih su uzviknuli ovu laž nećemo slušati, možete mjesto sedam i 14 godina, digli se pa su ih morali odvesti u zatvor prije kraja.
Optužene su teretili jedini Barička i Pil (koji je priznao da je doušnik).
Stipanić je osuđen na osam godina zbog tobožnjeg paljenja šume, što kategorički poriče, a što je inače odbjegli Perović priznao da je on učinio i to po nalogu udbovaca koji su mu dali tri vezane boce benzina, ali kako kaže u svojoj izjavi, nije ih bacio u šumu, jer nije htio paliti hrvatsku šumu, nego ih je bacio u šikaru, pa i šteta, prema tadanjem službenom nalazu, nije bila nikakva, a sad su to pripisali Stipaniću sa štetom od 32 milijuna dinara…
Presuda da je u samom Zadru, a i inače, izazvala suprotan učinak: i oni što su u početku mislili da ima nešto ne vide sada ništa….
Skoro će suđenje u Zagrebu. Priča se da bi tu moglo biti i smrtnih presuda, jer tu su navodno pronašli neko oružje, a u Zadru ništa pa su ljudi osuđeni na ukupno 97 i pol godina robije!!
103 Srećko Bijelić
104 Vjerojatno Petar Šegedin