Prijeti nam novo barbarstvo temeljeno na tehnici
Politika je očaravajuća jer nam pokazuje lice povijesti. I povijest je ljudsko vrijeme, vrijeme utjelovljeno u životima nekih ljudi koji su moji suvremenici. Osim toga, ja sam dijete jedne stare poetske tradicije. Kod Dantea je poezija nerazdvojna od filozofije, ljubavi i politike. Isti je slučaj s Miltonom, a u suvremenom dobu, s Whitmanom i Hugoom. U XX. stoljeću su primjeri brojni i toliko poznati da ih nije potrebno niti spominjati. S druge strane, kada pišem o političkim temama, nastojim to uvijek činiti rabeći političke i moralne izraze. Za mene veza između politike i morala je bitna. Svaki od njih ima svoj vlastiti prostor, ali su u međusobnoj vezi poput spojenih posuda. Na kraju: sjetite se onoga što sam vam rekao o subverzivnoj, buntovničkoj funkciji poezije u modernom svijetu… Zapravo, malo sam se bavio politikom. Usporedite moje političke tekstove s onima koje sam napisao, u stihu i prozi, o drugim temama: erotici, ljubavi, antropologiji, povijesti, poetičkom fenomenu, suvremenim pjesnicima, umjetnosti, meksičkom životu. Za mene politika nije bila isključiva strast. Niti nadmoćna strast.
***
Odgojen sam na kultu Francuske revolucije i meksičkog liberalizma. U mladosti učinio sam veliki i prometejski komunistički pokušaj da mijenjam svijet. Revolucinarna ideja je bila i jest jedan plemenit projekt. Moje intelektualne i moralne sklonosti, moj sâm život, uključujući i moje kritike, su dio lijeve tradicije. Ne zaboravite da je ono što mi danas zovemo ljevica počelo u XVIII. stoljeću kao kritička misao. Veliki je promašaj ljevice – njezina tragedija – da je i jedan i drugi put, posebice u XX. stoljeću, zaboravila svoj prvobitni poziv, svoj znak pri rođenju: kritiku. Prodala je svoje nasljedstvo za tanjur variva leće jednog zatvorenog sustava, radi ideologije… Moj dijalog s ljevicom se često pretvarao u svađu, međutim nikada se nije prekidao. Barem ne s moje strane.