Vrijeđanje nečijih svetinja nije “odlika” velikih nego malih
Autorima novokomponirane satire u dobroj vjeri preporučujem da pročitaju ponešto od Claudea – Jeana Bertranda, profesora emeritusa Sorbone i jednog od najvećih stručnjaka za etiku novinarstva koji je među ostalima kazao da je sloboda moć ali ne iracionalna, nego na razumu i razumnim razlozima utemeljena moć, čija je posljedica odgovornost. Do tada svima nam skupa ostaje ona Gotovčeva: „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!“
Teško je reći je li u pitanju netolerancija ili nedostatak kućnog odgoja, iako je vjerojatno riječ o jednom i drugom, ali ono što se u dijelu domaćih medija moglo čuti vezano uz boravak tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu, svakako je prešlo sve granice i dobrog ukusa i kulture. Što drugo reći za izraze i konstrukcije poput „…prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve“, „kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika, ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama uokolo paradirati“, „Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca“, „Količina popustljivosti koju imamo prema katoličkoj crkvi je nevjerojatna“?! Dakako, čim je šira javnost osudila ovakav primitivan govor mržnje, autori na portalu index.hr, koji je spomenuto objavio, krenuo je s porukama „s vjernicima se ne smije šaliti jer imaju ekskluzivno pravo na proglašenje tabua“, „katolički ekstremizam zavladao Hrvatskom“, ili „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti“.
Ali krenimo iz početka. U Hrvatsku, čijih se 86,26 posto stanovnika (Popis stanovništva iz 2011., DSZ-a) izjašnjava katolicima, dopremljeno je tijelo svetog Leopolda Mandića, isključivo u sakralne objekte. Vjernici su ga mogli pogledati, pomoliti se kraj njega, zatražiti njegov zagovor… To su i učinili. U miru i tišini, bez ijednog incidenta, ne dirajući ni u koga, stotine tisuća ljudi je strpljivo u redovima čekalo da vide svečevo tijelo. Pitam se kome to može smetati?! I kakva mora biti osoba koja ima potrebu brutalno se izrugivati tom činu? Činu koji nikog ne vrijeđa, koji nikom ništa ne uzima, koji nikog ne umanjuje ili koji nikome ne šteti. U državi u kojoj je Ustavom i svim ostalim zakonima zajamčena sloboda vjeroispovijesti, štoviše u državi u kojoj je na snazi tzv. antidiskriminacijski zakon koji propisuje kazne za one koji diskriminiraju po bilo kojoj osnovi, pa tako i vjerskoj, nevjerojatno je da se na ovakav način može širiti mržnja prema vjernicima.