Manjinska većina
Plenković se okitio trima pobjedama: 1. obranio je ministra financija Zdravka Marića od potvora oporbe da je pogodovao Agrokoru; 2. prisilio je Božu Petrova da odstupi s dužnosti predsjednika Sabora; 3. na Petrovljevo je mjesto ustoličio svoga Gordana Jandrokovića
Na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu 60-ih se godina prošloga stoljeća u filozofskim seminarima raspravljalo o svemu i svačemu. Puno sam toga zaboravio, ali ponešto pamtim kao da je bilo jučer. Kada smo raspravljali o Aristotelovoj Politici, uočio sam kršnu djevojku u ORA-bluzi (ORA – omladinska radna akcija). Bila je zgođušna. No nitko se s njom nije družio. Zašto? Ne znam. Strastveno je govorila. Unatoč tomu muški su je članovi seminara doživljivali hladno, mjedeno, poput partizanke koja je upravo sišla s komunističkoga spomenika „palim borcima“. Nesretnica je raspravljajući ustala i uzmahala se rukama: Ma gdje je, druže profesore, ta Stagira? I tko je taj Stagiranin? On tvrdi da su ljudi po prirodi ili gospodari ili robovi – jedni gospodari, drugi robovi?! I ropstva će, veli, biti sve dok čekić ne bude sam kovao, a motika sama kopala! Tako može misliti samo najblentaviji blento ili najcrnja reakcija! Mene samo zanima zašto nas vi, druže profesore, trujete takvim trulim mislima?
Tu prekidam priču. Nisam je ni začeo da obranim staroga Grka od mlade članice našega seminara. On je i onako bezvremen i svevremen, pa neka se brani sam. Moja je neznatnost ispričanim odlomkom htjela samo upozoriti čitatelja na pogibelj od – trovanja trulim mislima! Držao sam to svojom dužnošću jer sam i sam naumio u ovom člančiću natuknuti nekoliko misli koje su možda zdravstveno sumnjive.
Dakle, operacija je Velikoga Kombinatora zasad uspjela. Plenković se okitio trima pobjedama: 1. obranio je ministra financija Zdravka Marića od potvora oporbe da je pogodovao Agrokoru; 2. prisilio je Božu Petrova da odstupi s dužnosti predsjednika Sabora; 3. na Petrovljevo je mjesto ustoličio svoga Gordana Jandrokovića.