Mozaična slika današnjega društva
Miljenka Koštro: Biti Viktor,
Društvo hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine i HKP
Napredak Mostar-Posušje, 2016.
Glavni lik ovog romana Viktor Pelegrin je svojevrstna inovacija u hrvatskoj prozi pa već time roman zavrjeđuje čitateljsku pozornost: čitavo ovo prozno djelo pokazuje da se nitko ne rađa nego da netko tek može nastati „victor“, i to čitavim mukotrpnim životnim hodom, odnosno ovozemaljskim prolazom, putovanjem, hodočasnički, „pelegrinski“. To znači da osoba kao „pelegrin“ postaje Viktor, a ta se ideja provlači čitavim ovim zanimljivim proznim prvijencem Miljenke Koštro.
Već nas prva rečenica romana upućuje na Viktorovu iznimnost, s obzirom da Bog čovjeka obdaruje darovima koji će mu omogućiti sklad života s Bogom, sa samim sobom, sa svojim bližnjima i daljnjima te – što nikako nije zanemarivo – s prirodom, jer Viktoru je djelomično uskraćen dar uobičajenog komuniciranja s ljudima, jer on je podjednako gluh i nijem. No on je baš takvoga sebe prihvatio od rođenja: Istina „Biti gluhonijem, breme, breme koje postaje sve teže ako ne potražiš oazu u samoći i tišini svoga života, svoga proljeća duše, snagom uma.“ Pomislili bismo da je , na određen način, stjeran u svoju šutnju i da kroza nju prodire u ljudske suodnose, no on je veoma daleko od neke pretjerane introvertiranosti.