Vrijeme je da se počnu cijeniti rad i znanje
Jelena Hrgović, rođena je 5. rujna 1982. godine u Sinju. Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu završila je u Splitu, gdje je i doktorandica na studiju Kršćanstvo i suvremena kultura.
Završila je više međunarodnih programa neformalnog obrazovanja među kojima i programe “Međukulturalni posrednici†(British Council u Zagrebu i Bratislavi) i “Strateška izgradnja mira†(Mirovna akademija u Sarajevu). Bila je zaposlenica splitske izdavačke kuće Verbum gdje se profilirala na području kulture kao urednica, koordinatorica produkcije, voditeljica programa “Susreta s autorom†te pomoćnica ravnatelja manifestacije “Dani kršćanske kultureâ€. Bila je dopisnica Informativne katoličke agencije i Glasa Koncila. Godinama je prisutna djelujući u javnom životu kao volonterka Katoličke udruge “Lovretâ€, koordinatorica splitskog ogranka Kršćanski akademski krug (KRAK), suradnica SKAC-a te voditeljica različitih kulturnih događanja i manifestacija. Članica je Međunarodnog društva za kliničku bioetiku (International Society for Clinical Bioethics) te članica i mentorica međunarodne organizacije Svjetski savez mladih (World Youth Allince) čija je stažistica bila u Bruxellesu. Bavi se kulturom i društvenim temama.
Kandidatkinja je za zamjenicu gradonačelnika Grada Splita na skorašnjim izborima.
Diplomirali ste teologiju i pripremate doktorski rad na temu “Odnos kulture života i kulture smrti prema enciklici Evangelium vitae†kod prof. dr. sc. fra Luke Tomaševića? Hoćete li nam reći nešto više o Enciklici i razmatrate li temu i u svakodnevnim okvirima, životnim, demografskim?
Riječ je o enciklici koja na poseban način progovara o životu. Naime, papa Ivan Pavao II. piše Encikliku kako bi naglasio važnost zaštite ljudskog života u svim fazama, ali i dostojanstva života uopće. Nije riječ samo o onome što nam prvo pada na pamet i što je najuže povezano s ovom temom – pitanjima početka i kraja života, nego cjelokupnom društvenom ustroju koji se kroz svoje različite dimenzije određuje prema pitanju života. Ljudsko dostojanstvo i život često su ugroženi u socijalnom smislu u nedostatku osnovnih uvjeta života poput hrane, uvjeta stanovanja i zdravstvene skrbi, ali i u onoj drugoj dimenziji u izostanku slobode mišljenja, djelovanja, slobodnog kretanja, itd. U tom smislu papa Ivan Pavao II. govori o dva fenomena – kulturi života i kulturi smrti gdje jedna isključuje drugu, a koje su razlikuju u odnosu prema životu. Prvu određuje otvorenost prema životu u svim njegovim dimenzijama, a druga je proizvod kulture hedonizma, materijalizma i konzumerizma. Najvažnije otkriće moga licencijatskog rada leži u rečenici: u onom trenutku u kojem kultura života počne koristiti metode i jezik kulture smrti, postaje joj istovjetna. U tome leži i poruka naših pojedinačnih svakodnevnih odluka za kulturu života – ne možemo načinima kulture smrti promovirati kulturu života ni život kao vrijednost. Ivan Pavao II. podsjeća nas da je govor kulture života govor ljubavi. Na taj način biti otvoren drugom čovjeku jedan je od najvećih izazova za svakoga od nas. Ali i jedini ispravni put.