Politička stabilnost
Hrvati već 17 godina žive u paradoksu stabilne nestabilnosti ili nestabilne stabilnosti. Obje su inačice jednako pogubne
Je li hrvatska država politički stabilna? Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović misli da nije, a predsjednik Vlade Andrej Plenković misli da jest. Moja neznatnost stoji u tom pitanju među Pantovčakom i Gričem neodlučno, poput onoga nesretnog Buridanova magarca koji je skončao od gladi stojeći među dvama na vlat jednakim plastovima sijena.
Evo zašto.
Kriza u Agrokoru i raskid vladotvorne koalicije (odn. „suradnje“) Hrvatske demokratske zajednice s Mostom nezavisnih lista, kojim je Plenković osakatio svoju Vladu, ostavivši je bez četiriju ponajvažnijih članova: ministra uprave, ministra unutarnjih poslova, ministra pravosuđa te ministra energetike i zaštite okoliša – guraju me prema Pantovčaku. Takva mi se Vlada ne čini znakom političke stabilnosti.
Tu misao osnažuje i oporbena buka. Najglasniji su u njoj i najrazgovjetniji Božo Petrov, Nikola Grmoja i Vlaho Orepić. Oni složno viču da je Plenkovićeva Vlada u času kada je Hrvatska demokratska zajednica razvrgnula koaliciju (odn. „suradnju“) s Mostom nezavisnih lista izgubila nuždnu potporu zastupničke većine u Hrvatskomu [državnom] saboru te da je zbog toga – nezakonita.
Optužba, premda iz nje zavija bijes odbačenih „suradnika“, zvuči razborito. Ali Sabor je, unatoč takvu vrtloženju, vrlo stabilan. Zastupnici su umjesto Bože Petrova za predsjednika Sabora izabrali Gordana Jandrokovića (HDZ), a nakon razgovora stranačkih prvaka i neovisnih saborskih zastupnika s Predsjednicom Republike bilo je posve razvidno da se gotovo nikomu ne ide na izbore. Vidljivo je to bilo i iz političko-aritmetičke prepirke Gordana Marasa (SDP) s Plenkovićem (HDZ) na engleskom jeziku u Hrvatskomu [državnom] saboru. Maras: Show me the number! – Plenković: You show me the number! (Maras: Pokaži mi broj! – Plenković: Ti meni pokaži broj!). Bio je to civilizacijski visok sraz.