Crikvenica živi bogatim kulturnim životom
Ponedjeljak, 22. svibnja
Za početak očekivalo bi se da se predstavim, da kažem nešto o sebi, napravim nekakav pametan ili duhovit uvod. Ali ja sam u ovome trenutku zaokupljena pitanjem zašto uopće pisati? U redu, pisati dnevnik za Hrvatsko slovo svakako je svojevrsni izazov. Pritom mi se nameću neizostavna pitanja s kojima su se vjerujem susreli mnogi moji prethodnici. Koga to moje pisanje može zanimati? Tko danas još ima vremena za nečije dnevničke bilješke? Možda se varam? Novine, radio, tv, internet… sve je preplavljeno riječima, pametnim i budalastim. Zapravo mislim da ova druga skupina izrazito dominira bilo da nas zabavlja ili joj vjerujemo. Pritom mi na pamet padaju žalosni statistički podatci o obrazovanosti, o pismenosti i nepismenosti u našoj državi, koji se svako toliko povlače po medijima i ostavljaju mi gorak okus. Loš dojam pojačava razmišljanje o funkcionalnoj pismenosti, koja u Hrvatskoj doduše nikada nije istraživana, ali iz svakodnevnih situacija i istraživanja naših susjeda Slovenaca samo možemo naslutiti pravo stanje stvari na našem terenu. U društvu 21. stoljeća slika je primarni medij koji govori tisuću riječi. Zato se i sama pomalo cinično pitam ne bi li bilo bolje da se ovaj moj tjedni dnevnik sastoji od fotografija s kratkim tekstovima. Vjerojatno bi većini bio zanimljiviji i privukao bi veću pozornost, a ako bih se potrudila, vjerujem da bi bio pročitan do kraja.