Dva pljeska u Maksimiru
Prekrasno športsko poslijepodne na utakmici Dinama i Rijeke
u zadnjem kolu hrvatske nogometne lige 2017. Soudani kao Štef Lamza. Pljesak pobjedniku – Dinamu,
pljesak poraženom prvaku – Rijeci!
Od kada nema mog dragog Građanskog, ja nešto veličanstvenije nisam vidio u hrvatskom nogometu. Čista uzvišenost. I ljepota. Za aritmiju srca, za suze modre Medvednice. Maksimir. Svibanjsko, sunčano predvečerje 2017. Pljesak pobjedniku koji nije bio imperativ, Dinamu, pljesak državnom prvaku, koja je već vezan o dok pobjednika: Rijeci. Iskren, športski. Pun ljudskosti. Hrvatstva. I – topline. Kormilar Matjaž Kek i vlakovođa Ivajlo Petev, u tapšanju, bez kraja. Šest tisuća Riječana, u fešti na sjeveru i zapadu, u bijelom i odgovor dinamovaca, u modrom, na istoku i sjeveru. U zajedničkom oduševljenju. Tu nema ni žestine bebeovaca ni visokih tonova armade. Nogomet – u svojoj čistoći. Neviđeno! Jednom je bila Rijeka, u Maksimiru. I tukao ju je, onda, samo jedan od tolikih: Lamza. Danas je Rijeka, okupana slavljem, u pratnji tisuća ljudi iz Hrvatskog primorja,opet imala jednog, hladnokrvnog egzekutora: Soudani. Bila je to jedna od najboljih Lamzinih utakmica.†Nikad nisam igrao tako dobro. Osjećao sam se da sam na nesputanom mustangu. Zajahao sam i krenuo. I zgodno: zamalo nisam igrao. Laka ozljeda. Da ili ne? Nagovori me, naš maser Naletilić: “Štef, moraš igratiâ€. I zaigrao je,od gola do gola. Pamtim tu utakmicu: jedan, protiv jedanaest! Lamza. Mogao je sve i – sam. I obavljao je sve – sam. Štef je izašao iz vlastite kože. Ispuhao se, do kraja. Naigrao se, do mile volje. Čitavom dušom. Duhovit. Pun siline i pokretljivosti. Šarao je terenom. I onako, usput, kad mu je pukao film, bušio riječkog brankara. On je to znao. On je to mogao. I nije popuštao. Zabio je sam – tri komada, od pet! I na toj utakmici utukle su ga minute, na izmaku. A da ih je bilo još, bilo bi, vjerojatno, i još Štefovih golova. Sav plavi narod, koji se sjeća onih dana, još uvijek Dinama, s petokrakom, unatoč hrvatskog grba, ipak dodjeljuje “oskara†za izvedbu, jednoj silnoj i burnoj karijeri, koja se znala kupati i u samom šampanjcu, često i snažnijeg tona, Lamazi. Baš, za onu “Rijekuâ€.