Kazališnim okupljanjima u srcu Slavonije prkosimo svim poteškoćama
Marko Sabljaković (Vinkovci, 1989.) magistar je hrvatskoga jezika i književnosti. Članom Kazališne družine od 2004. otkada ostvaruje zapažene uloge te sudjeluje u organizaciji obnovljenih kazališnih susreta u Retkovcima. Inicijator je osnivanja današnjeg Kazališta koje nosi ime nekadašnjeg dugogodišnjeg umjetničkog voditelja KUD-a „Dramski amateri“ – Retkovci.
Godine 2014. počinje se baviti kazališnom režijom. Dugogodišnji je sudionik glumačkog ansambla na priredbama svečanog otvorenja Vinkovačkih jeseni te umjetnički ravnatelj Smotre kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Razgovaramo s njim povodom gotovo stogodišnjeg kontinuiteta kazališnog amaterizma u toj slavonskoj sredini, njegovanju hrvatske književne baštine i djela zavičajnih pisaca Kozarca, Ivakića, Tomića…, doprinosima u očuvanju i promicanju različitih segmenata identiteta te nastojanjima i umjetničkim dosezima njegova kazališnog ansambla koje kao vrijednu kulturnu činjenicu prepoznaje šira i stručna javnost
Stogodišnji kazališni amaterizam vrijedna je kulturna činjenica prostora u kojem djelujete. S predstavom „Pastorak“ vi i Vaše kazalište upravo gostuje u Gradskom kazalištu „Joza Ivakić“ u Vinkovcima. Što znači izlazak na tu pozornicu?
Obilježavanjem stogodišnje kazališne tradicije u najstarijem europskom gradu osjećamo velik ushit i zanos koračajući pozornicom vinkovačkoga gradskog kazališta. Neka od najvećih eminentnih imena hrvatske glumačke scene svoje prve kazališne korake ostvarili su glumeći na daskama tadašnjeg amaterskog kazališta, danas profesionalne kazališne kuće. Joza Ivakić, kao jedan od najplodnijih, i iznimno značajnih, slavonskih književnih baštinika, ostavio je svojim Vinkovcima vrijedan književni opus pa stoga ne čudi da je kazalište nazvano po velikom piscu, dramaturgu, redatelju – kazališnom entuzijastu i zanesenjaku. Igrati na daskama vinkovačkog kazališta za glumce retkovačkog kazališta je poput prve premijerne izvedbe – igra koja odiše pripremljenošću, uigranošću, nestrpljenjem i pozitivnom tremom. Vinkovačka publika to zaslužuje! Publika je to koju ne oduševljava samo kazališno uprizorenje, nego publika koja zna prepoznati istinske kazališne vrijednosti u predstavama koje odišu visokom kvalitetom. Glumiti na velebnoj sceni pred publikom koja pomno prati svaki element kazališne predstave nije zahvalno, ali za glumca ono predstavlja trenutak u kojemu će zablistati u punom sjaju kazališne čarolije.