Malo je govora o komunističkim logorima
Zanimljivo je da se malo tko bavi koncentracijskim i drugim logorima Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, ali i nakon njega! O njima se ne uči u školi, niti se pak o njima pišu knjige i snimaju filmovi
U Hrvatskoj i Srbiji neprestano se govori o koncentracijskom logoru Jasenovac. Mislili smo da se o njemu sve zna, jer je napisano brdo knjiga, na tisuće članaka te snimljen iznimno veliki broj dokumentarnih filmova. Ali, vraga… o njemu svako malo netko nešto doda, pa se stječe dojam da se više ne zna što je laž, a što istina. No, tijekom Drugog svjetskog rata, osim Jasenovca, koji je bio najveći, postojali su i drugi koncentracijski logori, ali o njima se malo zna, kao primjerice o prvom i najvećem sabirnom (koncentracijskom?) logoru pod ustaškom upravom koji je bio otvoren (1941.) kraj Koprivnice, a riječ je o Danici. Koliko je samo laži napisano o tom logoru! Tako je prigodom njegova „svečanog“ otvorenja, 1981., u režiji bivšeg udbaša Pavla Gažija, isticano da je u ovom logoru „dopremljeno oko 5600 zatočenika, a računa se da ih je samo (čujte ovo!) 200 izvuklo živu glavu!!! Naime, po zatvaranju ovog logora, koji je djelovao od 1941.-1942. logoraši su otpremljeni u druge ustaške logore, dok ih je nekoliko stotina ubijeno i na samoj Danici!“ („Glas Podravine“, 1. srpnja 1981.)
Međutim, prof. Dražen Ernečić, viši kustos Muzeja grada Koprivnice, već godinama ukazuje na „grješku“, tj. da se logor uopće nije nalazio na mjestu na kojem se održavaju komemoracije, već dalje od toga, gdje se godinama nalazi „Podravkina“ tvrtka „Transport“! I nema nikakvih podataka da je u logoru ubijeno „nekoliko stotina logoraša“, a još manje da su svi drugi likvidirani u drugim logorima. To je „san“ komunističkih povjesničara i nekih „novinara“. Danas se govori da je u Danici ubijeno možebitno 30 logoraša, ali (čujte ovo!) tek za samo jednog (1) se to može i dokazati! To je razlog zašto se više ne govori i ne piše o ovom logoru, osim pojedinaca (Ernečić, Dizdar).