Ignoriranje masovnih grobnica
Zanimljivo je i jednostavno neobjašnjivo da čelnici hrvatskog političkog vrha
uglavnom posjećuju dvije-tri masovne grobnice (Ovčara, Škabrnja…), a da za većinu i ne znaju gdje su
U Hrvatskoj se malo zna o masovnim grobnicama, kako o onima koje su otkrivene nakon Drugoga svjetskog rata, tako i o onima iz Domovinskoga rata. Djeca u školama ne uče o tome, a trebala bi. Naša je zemlja prekrivena grobištima, kao i susjedna Slovenija, gdje je dosad otkriveno i označeno oko 800 komunističkih masovnih grobnica s tisućama mučenih i poubijanih Hrvata, ne samo zarobljenih hrvatskih vojnika, nego i staraca, te majki s djecom.
Tako s jedne strane, imamo tolike ratne i ine zločine Titova režima, a s druge – najljepši zagrebački trg s nazivom – maršal Tito. Tko je tu lud?
U Domovinskome ratu, Srbi, Crnogorci i zločinačka JNA ostavili su za sobom oko 150 masovnih grobnica, koliko ih je zasad otkriveno, dok su ti isti u Bosni i Hercegovini iskopali čak oko pet tisuća takvih jama, u kojima su zakopali ljude poput – stoke.
U vrijeme komunizma o takvim se temama šutjelo. Masovni zločini iz Domovinskoga rata nad hrvatskim vojnicima i civilima i nedužnim žrtvama su neizbrojivi, a po oblicima provođenja čak i užasniji nego oni – Hitlerovi.
Žalosno je i jadno što ni nakon toliko godina od II. svjetskog i Domovinskoga rata masovne grobnice Hrvata, ali i drugih naroda, koje su u najvećem postotku počinili Titovi komunisti i Srbi, još uvijek su neistražene, a pitanje je hoće li ikada i biti.
Ako se i pronađe neka masovna grobnica tada se govori o „svemu“, a najmanje ili ništa o odgovornosti zločinaca. Koliko je dosad ljudi kažnjeno zbog masovnih zločina? Tu i tamo neki, dok s druge pak strane nitko, ali baš nitko, od zapovjednog kadra.