Uloga hrvatske dijaspore, u informiranju i lobiranju za hrvatske interese, neizmjerna je
Dragan Lozančić rođen je u Zadru, 1963. godine. Živio je u Francuskoj i SAD-u, a u Hrvatsku se vratio 1991. Završio je klasičnu katoličku gimnaziju ‘Holy Cross’ u New Yorku 1981. , gdje je diplomirao i strojarstvo, nakon čega su uslijedili magisterij (1989.), a onda i doktorat (1995.) na Sveučilištu Columbia u New Yorku. U Hrvatskoj je radio u MORH-u, u Odjelu za međunarodnu suradnju, zatim je bio zamjenik načelnika za obrambenu politiku, te pomoćnik ministra obrane, nakon čega dolazi na čelo Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Sada je ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS).
Odlikovan je za sudjelovanje u Domovinskom ratu i to Redom hrvatskog pletera i hrvatskog trolista, Spomenicom Domovinskog rata, te Spomenicom domovinske zahvalnosti. Primio je i odlikovanje Republike Francuske Chevalier dans l’Ordre Nationa du Merite. Autor je mnogobrojnih publikacija. Povod našemu razgovoru je nedavno održan Međunarodni simpozij FPB/HIC 1991.-2017., održan od 23. do 25. lipnja 2017. u hotelu Westin, pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, te u organizaciji Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatske matice iseljenika, povodom 25. obljetnice, kako bi se ukazalo na velik doprinos hrvatskog iseljeništva u Domovinskom ratu, stvaranju današnje Hrvatske i međunarodnom priznanju RH, kao i opstanku Hrvata u BiH. Dr. sc. Dragan Lozančič član je Organizacijskog odbora Međunarodnog simpozija. U obrani Hrvatske bio je jedan od volontera koji su se stavili na raspolaganje u Foreign Press Bureau. I puno, puno više od toga…
Sudjelovali ste u Organizacijskom odboru Međunarodnog simpozija FPB/HIC 1991. – 2017. o ulozi Foreign Press Bureaua (FPB) i Hrvatskog informativnog centra (HIC) u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.) … a što je još važnije, Vi ste bili jedan od mladih ljudi koji su radili u Foreign Press Bureau i stavili se na raspolaganje Hrvatskoj, radeći sa stranim novinarima, na širenju istine i osvješćivanju svjetske javnosti o tome da se radi o agresiji na tada novostvorenu samostalnu Republiku Hrvatsku. Rodili ste se u Zadru, ali ste se školovali u SAD-u. Recite nam više o sebi, imate impresivnu karijeru. Domovini ste se stavili na raspolaganje nakon fakulteta i magisterija u New Yorku, a doktorirali ste po završetku Domovinskog rata?
Kao dijete sam s roditeljima emigrirao prvo u Pariz, a nakon nekoliko godina smo se preselili u New York gdje sam živio do 1991. godine. Tamo sam odrastao, studirao i radio, imao sam svoj život, svoje prijatelje i društvo. Iako sam pri kraju 1980-ih nekoliko puta ljetovao kod rodbine u Hrvatskoj, nisam ozbiljno razmišljao o povratku. Međutim, kako se situacija 1991. u domovini pogoršala, počeo sam razmišljati i pitati se kako mogu pomoći. Kad su ubijeni hrvatski policajci u Borovu Selu, odlučio sam nešto poduzeti. U lipnju 1991. privremeno prekidam doktorski studij, te se stavljam na raspolaganje hrvatskim vlastima. Tada zaista nisam znao što me sve čeka, što ću raditi, koliko ću ostati i kako će se situacija razvijati. Na doktoratu sam bio pri samom kraju, položio sve ispite, završio sve ostale obveze, te već intenzivno radio na doktorskoj disertaciji.
Početkom srpnja 1991. Ante Beljo me doveo u tadašnji Hotel Intercontinental gdje smo sa Sanjom Pucak iz HINA-e otvorili HINA Desk. Ispočetka smo stranim novinarima uglavnom prevodili Hinine biltene. A kako je interes stranih novinara bio puno širi, a oružani sukobi se proširili diljem Hrvatske, ponudili smo im našu pomoć. Na primjer, organizirali smo im razgovor s hrvatskim dužnosnicima, kao i prevoditelje ili vodiče za obilazak terena odnosno bojišta (a najčešće smo ih mi vodili). Ako im je trebala neka informacija ili podatak, mi smo pokušali pomoći. I u nekoliko navrata, ako su to zatražili, mi smo ih vodili i po okupiranim dijelovima Hrvatske.