Majdakovo djelo trajno je obilježilo hrvatsku književnost, čitat će ga i novi naraštaji
Napustio nas je Zvonimir Majdak, hrvatski književnik, kulturnoj javnosti poznat kao jedan od začetnika i autora “proze u trapericama”, lucidan i zanimljiv pisac, urednik književnih časopisa Polet i Republika te urednik biblioteke stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost.
Prijatelji i kolege ispratili su ga 24. srpnja, riječima predsjednika Društva hrvatskih književnika Đure Vidmarovića
Poštovana rodbino, tužni zbore,
pripala mi je tužna zadaća oprostiti se u ime Društva hrvatskih književnika od našega dugogodišnjeg člana, gospodina Zvonimira Majdaka. Njegova nas je smrt veoma rastužila, kao i brojne njegove čitatelje i poštovatelje, jer je bio jedan od najčitanijih hrvatskih književnika. Njegove su knjige čitali svi naraštaji, što je uspjeh koji postižu samo velikani pera. Stoga s pravom smijem kazati kako je gospodina Majdak obilježio jedno razdoblje hrvatske književnosti. A djelovao je kao književnik od studentskih dana.
Časni naš kolega rođen je u mjestu Zrinjska kraj Grubišnog Polja, 26. siječnja 1938. Gimnaziju je polazio u Virovitici. U Zagrebu je studirao književnost, a kao vrlo mlad pjesnik javio se u svoje doba popularnom lirikom u knjigama “Tip na zelenoj livadi” i “Ukleti motociklist”. Kasnije se uspješno posvetio i ostalim književnim žanrovima, napisavši 40-ak romana, koji su bili među najčitanijim knjigama po javnim bibliotekama. Budući da je Majdak objavio zajedničku zbirku pjesama s dvojicom kolega iz studentskih, podstanarskih soba, s Branislavom Glumcem i Alojzom Majetićem (“Pjesmeâ€, 1960.), hrvatska povijest književnosti smatra ih mladom trojkom MGM, koja je 60-ih dala “frajerski štih†toj književnosti.
Pisao je i televizijske drame, feljtone, kritike i putopise, ali se nadasve afirmirao kao pripovjedač. Želio bih podsjetiti na njegove romane, poglavito roman Bolest (1964.) kojim je započeo ciklus egzistencijalističkih proza u kojima se alegorijski tematiziraju problemi života u urbanoj sredini. Tema urbane sredine ostati će mu trajna inspiracija. Toj temi pripadaju i romani Kćerka (1985.), Starac (1988.), Lugarnica (1990.) i Krevet (1990.).
Središnji Majdakov interes bila je proza u kojoj je ostvario velik opus objavivši tridesetak romana. Prema njegovim romanima ili scenarijima snimljeno je devet filmova, među kojima su : Iluzija 1967. r. Krsto Papić, Kužiš, stari moj 1973. r. Vanča Kljaković; Medeni mjesec, 1983. r., Nikola Babić (prema romanu Marko na mukama).