MEMORIJA GRADI IDENTITET
Ponedjeljak, 24. srpnja
Dnevnik. Dnevničko bilježenje svojevrsno je prebiranje doživljenih iskustava i izdvajanje onih dojmljivijih u odgovarajući memorijski spremnik. Koliko god bila snažna, svježina iskustava blijedi i s vremenom ih proguta zaborav. Zato je svaki oblik memorije važan i zato sam svojedobno splitsko-makarskom nadbiskupu skrenuo pozornost da na splitskom Žnjanu nema primjerena spomen-obilježja Ivanu Pavlu II., oko kojeg se tu, prije gotovo dvadeset godina, u zahvaljivanju i nadi okupilo mnoštvo hrvatskog puka. Muk! Zaboravili smo velikog papu, i Aloisa Mocka, i brojne druge kojima mnogo dugujemo. A zaboravom nestaje dio našeg bića jer memorija gradi identitet! Uostalom, pitanje je što to mi jesmo i što je stvarnost u koju smo uronjeni? To valja osvješćivati pa i kad duh vremena od toga odvraća.
Takvo osvješćivanje ima dugu tradiciju. Seneka ga vezuje uz vrlinu razboritosti pišući kako se valja prošlih stvari spominjati, sadašnje uređivati, a za buduće se pobrinuti. Jer tko ne razmišlja o prošlim stvarima, gubi život, a ako buduće ne planira, nepromišljeno upada u nevolje. Iz Pitagorine škole potječe preporuka zapisana u Zlatnoj pjesmi: Ne idi na počinak dok ne razmotriš što si tijekom dana učinio ili propustio, dok za loše čine sam sebe ne prekoriš, a zbog dobrih djela ne osjetiš zadovoljstvo. Na tragu tog savjeta, stoičko se preispitivanje usmjerava i na vlastitu ulogu u spletu pojava, a u kršćanstvu će se razviti u ispitivanje savjesti. Primjer su zapisi cara-filozofa Marka Aurelija (Samomu sebi) i mnogih pustinjaka i mistika. Ovdje su zabilježeni neki, kroz tjedan osviješteni trenutci.
Utorak, 25. srpnja
Riječi. I danas me je zapljusnuo tsunami što napisanih, što izgovorenih riječi. Osim afirmativnih, plemenitih i ohrabrujućih, mnogo je i suvišnih. Neke su čak loše sjeme čije plodove vrlo brzo kušamo pa se pitam jesu li ekološki osviješteni aktivisti uopće počeli razmišljati i o tom području.