NAŠICE SE PONOSE GLAZBENOM BAŠTINOM DORE PEJAČEVIĆ
Marina Kopri, ravnateljica našičke glazbene škole, može se pohvaliti brojnim uspjesima svojih učenika. Jedan takav nedavni uspjeh povod je našem razgovoru: u Školu su stigla dva nova Oskara znanja i to Tamburaškom orkestru i Komornom sastavu, preuzeta u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Uz to, nedavno je kao dirigentica obilježila trideset godina pedagoškoga djelovanja, upravo kao i suprug Daniel Kopri, voditelj Odjela žičanih instrumenata. Zanimljivo je i hvalevrijedno da i sin Dean i kći Andrea nastavljaju hrvatsku glazbenu tradiciju obitelji, Našica, Slavonije… U ovoj prigodnoj retrospektivi razgovarali smo o početcima Škole i njezina pedagoškog djelovanja davnih 1980-ih, suradnjama, uspjesima, nadahnućima te posebice o njegovanju imena i baštine prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević
Gospođo Kopri, u ovoj ste školi od njezina ali i početka svojega pedagoško-glazbenoga djelovanja. Kako Škola živi tijekom toga razdoblja, što se mijenjalo, a što bilo trajnim načelom; na što ste stavljali naglasak u svojem djelovanju?
Osnovnu glazbenu školu, tada pod nazivom „Dora Pejačević“ utemeljili su Našičani 1985. u okviru obilježavanja 100. obljetnice rođenja prve hrvatske skladateljice kontese Dore Pejačević.
Nas četvero: suprug Daniel, četverogodišnja kći Andrea i na putu rođenja sin Dean, zbog rada u novotvorenoj školi i zaposlenja u njoj, iz Vinkovaca smo preselili u Našice.
Još danas se sjećam jednog od razloga dolaska u novoutemeljenu ustanu, a to je graditi od temelja putem svoje ljubavi, energije, stručnosti, pedagoškog i organizacijskog smisla za komunikaciju s učenicima, roditeljima i svim relevantnim čimbenicima školu koja će jednog dana biti u samom vrhu Lijepe Naše.