Trogir je iznjedrio moj specifični kiparski rukopis
Ljubica Dragojević-Buble (Split, 1960.) diplomirala je kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Branka Ružića. Živi u Trogiru, a brojne izložbe upriličila je diljem Hrvatske na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Kulturna javnost upoznala je tako njezin bogati i zanimljivi kiparski opus od “Portreta slavih ženaâ€, “Svetaca†i “Kraljevaâ€, “Brodovaâ€, “Stabalaâ€, “Mačakaâ€, “Koza  a prigodom blagdana Velike Gospe posebno evociramo ciklus “Gospa u Ružičnjakuâ€. Ljubica Buble-Dragojević prvi put je samostalno izlagala 1987. pa je godina 2017. zapravo jubilarna, trideseta od početka njezina javnog umjetničkog djelovanja, što je povod ovom razgovoru
Gospođo Buble-Dragojević, prvu samostalnu izložbu imali ste 1987. Pružili ste nam prigodu za malu inventuru. Što biste rekli o trideset godina umjetničkoga djelovanja? Razmišljate li o retrospektivi?
– Moje kiparstvo je priča o meni samoj. Ono je svjedok mojeg razmišljanja, mojeg puta i mojih promjena. Kroz svoj opus imala sam mnoge faze. Uvijek su bile vezane uz moj život i uz emotivno i duhovno proživljavanje stvarnosti. Tako su primjerice “Slavne žene†bile moj tihi bunt zbog položaja i uloge žena u društvu i iako nisam feminističkog uvjerenja, modelirala sam žene davajući im na važnosti. Portrete slavnih žena radila sam u trenutcima preispitivanja sebe kao žene, majke, supruge i kiparice. “Ruke†su nastale u Domovinskom ratu, “Mačke†su bile prikaz nezadovoljstva sredinom u kojoj živim. “Brodovi†su vječna veza našeg čovjeka s morem, čežnja za otokom, čežnja za dalekim i nepoznatim… Čežnja za putovanjem u onostrano…
Koza je u mojem djetinjstvu bila sastavni dio života, a moja sjećanja kako se presita vraća iza “kara†i konja svojoj kući hodajući dostojanstveno popločanim ulicama mojih Kaštela i grada Trogira nikad nisu izbljedila. Danas ta životinja koja je nekada bila sastavni dio života u Trogiru postoji samo u mom atelijeru u bronci, gipsu i kombiniranim tehnikama. “Stabla†i “Koze†ekološka su priča o nestajanju iskonske ljepote i ljepote na kakvu sam navikla u svom djetinjstvu itd…