Potopljeni hrvatski košarkaši
Hrvatski košarkaši nisu našli niti jedan pravi metak, ili samo jednog strijelca za četvrt-finalni obračun Eurobsketa 2017., s ne jako boljim,
ali vraški razigranijim Rusima, u Carigradu
Jeziva istambulska večer. Krik! Ne sreće. Bola. Jednostavno, hrvatska je košarica – pretučena. Nadigrana. Nije važno kako i koliko. “Stotka†ima gadan zveket, u svom minusu. Dvadeset i nešto razlike. Ne branimo se: njih ima 150 milijuna Rusa. Na kraju, samo s jednim mušketirom. Isukana mača. B-B. Bogdanović. No, ni on, nije bio baš britak. U njega je silnog športaštva. Priznaje: “Morao sam dati više.†Ganjo se u nadmudrivanju s Švedom. Vjerujem da je taj Rus, ipak, u dušu hladnokrvni Šveđanin, kao nekada slavni nogometaši Skoglund. Liedholm, Gren i Hamrin. Nije se moglo do njega. Ni kamerom. Nije se dao u selfi. Ni s kim. Naši su znali za njega. On je znao za sve nas. A mi – svi – nikako da mu osolimo rep. U prva dva koraka, on je već “ubo†– dvije trice! Bio je kao przica u zraku. Slobodan. Opasan. Točan. Uvjerljiv.
Hrvati su imali svog Šveda, u Bogdanoviću. Plećat, miran, na trenutke onaj, pravi. Ipak, 28 osam “komadaâ€, u mrežicu koša koji se strese, na snazi njegovih ruku i točnosti,nije proveden do kraja. Bilo je dosta ljubakanja, u njegovim bacanjima, s okvirom, crvene boje, ne mrežicama. I na kraju balade, ostao je sam. Jedini. Ostali, čitavo društvo, doslovce se raspalo. Kak bi rekli, u šali, purgeraši nogometnih strasti: prvo smo poluvrijeme igralo ne bog zna kak, slabo, drugo – čisti popust. Nigdje nikog. Rusi izvode neke bravure koje su, u duši svojoj – naše. No, kad nema nikoga, kad nema branitelja, teren je – ruski. Igra je njihova. Naši koševi su njihovi. Zjape prazninom. Na kraju, nigdje nikog. Acini crteži, i povisilice u glasu,ne znače ništa. Razlika je silna. “Stotka†šamara. Grize.