PONIZAN SAM ODGONETAČ TAJNI BOŽJEGA RUKOPISA
Ponedjeljak, 18. rujna
Što sam više pronicao u tajne prirode i što sam tijekom života sve bolje upoznavao sve veći i veći broj živih bića – moja temeljna životna promišljanja sve su se više otvarala Bogu stvoritelju i sve sam se više osjećao skromnim i malenim svjedokom tog stvaralačkog čina koji svojom veličinom nadilazi sva ljudska mjerila i ocjene.
Utorak, 19 rujna
Priroda kao najveća fantastika: Slobodan sam izraziti svoje duboko uvjerenje o tome kako su i najmanji dijelovi ovog kozmosa, kako je svaki i najmanji organizam na ovom planetu čudesan i fantastičan, mnogo više fantastičan od svih ljudskih maštarija i sve tzv. znanstvene fantastike, bez obzira na to je li ona ispričana, napisana ili snimljena. Svaki kristal snježnih pahulja ili svako krilo leptira, mikro-strukture presjeka korijena neke biljke ili ukrasi na tijelu nekog paučića, slika zalaska sunca s vrhova Biokova, Palagruže ili Velebita, bezmjerna pučina mora i oceana s bezbroj vrsta živih bića, pogled s visine od preko 5.000 m na veličanstvene Ande i bezbroj andskih jezera i ledenjaka i mnogo toga drugoga – za mene su najljepši i jedinstveni, neponovljivi, i ne mogu se usporediti ni s najvećim izmišljotinama ljudske mašte. Čovjekova tzv. znanstvena fantastika tek je blijeda i nemaštovita zbrka u odnosu na, primjerice, malog pauka maratusa iz Australije ili u odnosu na cvijet jedne orhideje. Vjerujem kako čovjek ne treba izmišljati fantastiku u ovom svijetu, napose ne u prirodi, jer ona i bez toga postoji od Početka i nju može samo pokušati više ili manje uspješno imitirati.