Osim pučke tradicijske vokacije i snažna nadrealna strujanja u Klopotanovu slikarstvu
Nedvojbeno je i snažno ishodiše njegova slikarstva u pučkoj naivnoj slikarskoj tradiciji hrvatskoga sjevera uz zamjetan unos
nadrealnih i fantastičnih elementa
Zasigurno je Franjo Klopotan jedan od najznačajnijih hrvatskih naivnih umjetnika čiji je plodni opus i zasebna dionica u tom kontekstualnom iščitavanju i stilskom vrjednovanju. Međutim, isto je tako dobro znano da se njegovo djelo, ako tako možemo kazati, otima toj uvriježenoj konstataciji i popularnoj interpretaciji. U nedavno objavljenoj monografskoj knjizi koju potpisuje Mirela Lenković ova se uobičajena tvrdnja nastoji revidirati proširivanjem motrišta i na nadrealni aspekt Klopotanova djela u kojemu se, naime, čitaju upravo brojni elementi tog diskursa pa je nastojanje autorice da ukaže i na te značajke utemeljeno i, štoviše, novim svijetlom obasjava poznato djelo otkrivajući i njegove nove vrijednosti. Činjenica da je slikarstvo ovog vrsnog hrvatskog naivnog umjetnika prepoznato i u drugim kulturnim sredinama, a pogotovo u Njemačkoj gdje je u uglednim galerijama u Hamburgu, Berlinu, Kolnu, Dusseldorfu… sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća svojim samostalnim izložbama promoviran kao slikar izvornog likovnog izraza prožetog, kao što smo napomenuli, osim pučkom tradicijskom vokacijom još i snažnim nadrealnim strujanjima. Valja napomenuti da je u tom razdoblju njegove intenzivne izložbene aktivnosti osim u Njemačkoj još i u Italiji i Austriji kritika naglašavala i znatan unos fantastičnog u slikarevu izrazu na što ukazuje i Iva Koerbler u predgovoru samostalne izložbe u Galeriji „Vladimir Filakovac“: “Od svojih početaka, sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, Franjo Klopotan stvara jedinstvenu motivsku i morfološku sintezu europske nadrealističke tradicije i slikarstva ranijih sjevernih slikara poput M. GrÅ©newalda, L. Cranacha i A. Altdorfera, na što je često upućivala kritika i radi čega je imao izniman uspjeh s izložbama u Njemačkoj…“