Slikarstvo je za mene nasušna potreba
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar, profesor na ALU u Zagrebu, Vasilije Josip Jordan, autor fascinatnog opusa, iznimnog ugleda i danas je aktivan. Razgovaramo u atelijeru na Šalati, prostoru prepunom slika i uspomena.
Gospodine Jordan, koji Vam je profesor, dok ste strudirali, bio najdraži, tko je najviše utjecao na Vas?
– Moglo bi se reći da je to bio profesor Ljubo Babić. On je bio profesor na mojoj klasi. Od njega se moglo najviše i naučiti, širio je horizonte, nama mladima, koji nisu bili samo pedagoški već i iskustveni. Naravno, tu je bilo još profesora koji su bili veoma dobri, ističem profesora Vjekoslava Paraća, sjajan slikar i čovjek. Bilo je još profesora koji su na nas djelovali svojim primjerima a manje svojim riječima.
Koji je slikar u tim godinama na Vas najviše utjecao?
– Od domaćih slikara, to je bio u prvom redu, Josip Račić, najdarovitiji od svih naših slikara. Od stranih, Vermeer.