Postali smo zemlja poslušnika o kojoj odlučuju drugi
Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović (Blato na Korčuli, 1928.), hrvatski pravnik i političar. Doktorirao 1966. na Sveučilištu u Ljubljani. Bio je profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, počevši od 1972. (docent, od 1967.) Godine 1985/86. bio je dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te rektor Sveučilišta od 1989. do 1991.
Kao nestranačka osoba, postao je ministar vanjskih poslova 1991. u vladi premijera Franje Gregurića. S te funkcije, pokreće tužbu Republike Hrvatske protiv Srbije zbog genocida, pred Međunarodnim sudom pravde Ujedinjenih naroda. Godine 1992., postao je prvi stalni predstavnik Hrvatske u Ujedinjenim narodima. Šeparović je aktivan u javnom životu, član je Hrvatske demokratske zajednice, kao i član Središnjeg odbora stranke. Bio je ministrom pravosuđa od 15. travnja 1999. do 27. siječnja 2000.
Osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva te predsjednik Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta. Živi u Zagrebu. Autor je brojnih knjiga i znanstvenih radova.
Gospodine Šeparoviću, je li današnja Hrvatska ona za koju ste se borili od 1990.?
– Htjeli smo slobodnu, neovisnu, demokratsku međunarodno priznatu Hrvatsku. To smo uglavnom postigli, ali, umjesto dobro uređene države, imamo državu bespravlja, prožetu i gotovo uništenu korupcijom, teritorij, ovaj ostatak ostataka, sada nam nagrizaju susjedi. Umjesto napretka i blagostanja imamo beznađe, mladi ne vide perspektive i odlaze, a vlast i vođenje države ispod je kriterija stručnosti i uspješnosti. Država je izgubila ugled. Od pobjedničke postali smo država poslušnih ljudi o kojoj u važnim poslovima odlučuju drugi.
