Saborska Dragana provocira na srpskom… da je ceo svet razume
Naš je problem sluganski mentalitet zbog kojeg godinama trpimo da nam nekakve moralne spodobe uvučene u sve pore ove države nameću svoja pravila, da nas ponižavaju i da se izruguju vrijednostima koje su temelj ove države i društva. Naš je problem to što olako prelazimo preko toga da nas, primjerice, raznorazni razvikani urbani rasisti (vrlo često potomci komunističkih vlastodržaca) nazivaju rvatinama…
„Dalmatinci, Slavonci, Banaćani su u etničkom pogledu Srbi, a nazivaju se po imenu teritorija na kojem žive. Samo su pravoslavni Srbi znali što im je zajednička domovina, bili su svjesni svog zajedničkog imena i nisu ga skrivali. Sasvim je drukčije s predstavnicima druge dvije vjere (muslimani i katolici), koji su se skrivali iza regionalnih geografsko-etničkih naziva kao što je Dalmatinac, Slavonac, Bošnjak. Srpsko nacionalno biće ostalo je trodijelno, ali dok se pravoslavni Srbi izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve se više smatraju Hrvatima, odnosno Bošnjacima“, teze čiste velikosprske politike nisu izvučene iz, primjerice, Načertanija prve polovine 19. stoljeća, a nisu ih kao ratni poklič izgovorili ni raznorazni miloševići, vučići, šešelji ili nikolići kada su devedesetih napali Hrvatsku. Dijelovi su to udžbenika povijesti, autora stanovitog Radoša Ljušića, iz kojeg srbijanski gimnazijalci danas, u 21. stoljeću, uče povijest.
Možemo se nad tom činjenicom sablažnjavati i čuditi. No, ona nije nimalo strašnija od činjenice da učenici srpske manjine u Vukovaru uče po svojim udžbenicima u kojima ne smije pisati istina o primjerice Oluji, o srpskoj agresiji na jednu međunarodno priznatu državu, o zločinima koje su srpski agresori počinili u Hrvatskoj. Valjda da im se ne povrijede osjećaji?! Ili da njihove žrtve počinitelji opet učine žrtvama.
Istodobno, srbijanski predsjednik Vučić, kao i cijela tamošnja vlast uključujući njihove produžene ruke u Hrvatskoj kao što su Srpsko narodno vijeće i Pupovac na sve moguće načine propagiraju velikosrspsku politiku usporedno s procesom stigmatiziranja i Hrvatske i Hrvata prikazujući nas genocidnim narodom. Koji može biti sretan da ima srpsku čizmu nad glavom. Vučić koristi svaki mogući trenutak da naglasi kako je srpska manjina u Hrvatskoj obespravljena. Pa je tako iskoristio i prigodu predaje vjerodajnica novoga hrvatskog veleposlanika u Beogradu i drsko pozvao hrvatski državni vrh da prida veću pozornost položaju srpske manjine u Hrvatskoj. Vučića baš briga za to što hrvatska manjina u Srbiji nema nikakva prava, što Srbija nije spremna reći gdje su bačeni ubijeni Hrvati, vratiti otete umjetnine, dati planove minskih polja… Bitno je tražiti još više za Srbe u Hrvatskoj iako imaju ne samo prava koja manjine u europskim državama ni približno nemaju, već i prava koja im ni po čemu ne pripadaju.