Narodna volja
U Hrvatskoj se narodna volja nakon izbora redovito iznenadi te počne rogoboriti da su je iznevjerili njezini izabranici. Iznevjerena narodna volja rogobori, ali ništa – ne čini. Ima li to gunđanje kakva stvarnog razloga ili je posrijedi obična mrzovolja?
Narodna volja, što je to? Naravno, može se i tako pitati. No taj cinizam ne će ni vrapca zbuniti. Narodna je volja, cvrkuće i on na grani, ono što se prije izbora bučno glasa na javnim mjestima, ono što zatim tiho glasuje na izborima te tako svoju političku vjeru pretače u novu vlast. Brutalno pojednostavnjenje? Možda, ali u osnovi točno.
U Hrvatskoj se tako artikulirana narodna volja nakon izbora redovito iznenadi te počne rogoboriti da su je iznevjerili njezini izabranici, odnosno da su [narodni] zastupnici pogazili predizborna obećanja svomu biračkom tijelu. Iznevjerena narodna volja rogobori, ali ništa – ne čini.
Ima li to gunđanje kakva stvarnog razloga ili je posrijedi obična mrzovolja?
Razloga svakako ima. Neki su drastični. Tako je, primjera radi, Sanaderovo vodstvo HDZ-a prije izbora god. 2003. obećavalo da će, ako HDZ izbori relativnu pobjedu na izborima, sastaviti vlast s Đapićevim HSP-om, a nakon izbora je (s božićnom čestitkom: „Hristos se rodi!“) svečano ušlo u vladajući savez sa Stanimirovićevim SDSS-om. Zatim je puštalo balončiće da je „tihom diplomacijom“ sklopilo „dobre aranžmane“ s glavnom tužiteljicom Haaškoga sudišta Carlom del Ponte. Taj događaj uznosito je opisao HDZ-ov politički filozof Vladimir Šeks riječima: „U vodstvu i u biću“ stožerne hrvatske političke stranke dogodio se „kopernikanski obrat!“ Što je time htio reći? Ne znam. Ali razumio sam to ovako: Dosad se je državna politika vrtjela oko Zemlje (Hrvatske), a odsad će se vrtjeti oko svojih Sunaca (Bruselja i Washingtona).
Najnoviji Plenkovićev HDZ vrlo se brzo nakon izborne pobjede vratio u Sanaderove stope. Razvrgnuo je „suradnju“ s Mostom Bože Petrova i sklopio srdačan savez s svojim ideološkim antipodima. Ali Šeks u Plenkovićevoj „dionici“ više nije onako egzaltiran kako je bio u Sanaderovoj „dionici“. Stoga ovaj put umjesto uzvišene priče slušamo nekako rasputinovski uniženu. Politički se filozof spustio na razinu Plenkovićeva mehaničara vlasti. Više ne smišlja filozofsko-astronomske floskule za prekrivanje političkih opačina, nego se javno hvasta kako je Plenkoviću rekao: Ako Petrov sruši Zdravka Marića, ti si sljedeći. Odatle bismo trebali razumjeti zašto Plenković otad gradi „stabilnost“ svoje Vlade i cijele „regije“ na HDZ-ovu srdačnom savezu s SDSS-om i HNS-om, tj. s „Pupovčevom sljedbom“, kako reče Zlatko Hasanbegović, i Vrdoljakovim figurantom Štromarom.