Spašen važan kulturni spomenik na crkvi sv. Stjepanakoja svjedoči o 1200 godina dubrovačke povijesti
Crkvu svetog Stjepana prvi put spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom X. stoljeća,
a Filip de Diversis je sredinom XV. smatra važnom i uglednom s brojnim relikvijama
Nakon sedmogodišnje obnove i konzervacije predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine (DPDS) Niko Kapetanić simbolički je 19. listopada dubrovačkom biskupu Mati Uziniću predao ključ lokaliteta ostataka Crkve svetog Stjepana, koja nije u funkciji od potresa 1667. godine, no obnovljena će služiti u kulturne svrhe tijekom ljeta. Obnova i konzervacija vrijedna je tri milijuna kuna, a predsjednik DPDS-a Niko Kapetanić rekao je kako je crkvena građevina spašena u posljednji čas jer je tijekom vremena iz nje odnesena kompletna kamena plastika, čak i okviri vrata i prozora. ‘Imali smo ovdje bujnu vegetaciju, a većem dijelu zidova crkve prijetilo je rušenje, posebno u dijelu apside. Znajući njen značaj, odlučili smo da nema čekanja te smo krenuli u obnovu. Ponosni smo na rezultat, jer smo spasili važan kulturni spomenik, crkvu koja je nastala u samim prvim stoljećima grada te je svjedok 1200 godina dubrovačke povijesti’, rekao je Kapetanić.
Prema arheološkim nalazima, Crkva svetog Stjepana smještena na području Pustijerne u povijesnoj jezgri Dubrovnika, izgrađena je krajem VIII. ili početkom IX. stoljeća. Predstavljala je zakladu hrvatskoga kralja Stjepana Miroslava i njegove supruge Margarite, koja je nakon Stjepanove smrti kao časna sestra živjela u Dubrovniku, a pokopana je ispred crkve.