Hrvatsko zajedništvo i dostojanstveno sjećanje liječe vukovarske rane
Lidija Miletić (Vukovar, 1966.), profesorica je razredne nastave, živi i radi u rodnom Vukovaru. Zaposlenica je Osnovne škole Dragutina Tadijanovića od 1999. te ravnateljica od 2006. Dugogodišnja je članica Matice hrvatske te od 2014. predsjednica vukovarskog ogranka i uime nakladnika potpisuje više matičinih izdanja.
Kako je studeni od 1991. mjesec dubokog svehrvatskog suosjećanja prema žrtvi Grada koji je u temeljima hrvatske samostalnosti i slobode, simbolu stradanja tijekom agresije na Hrvatsku, Lidiju Miletić zamolili smo za razgovor o neizbježnoj temi – prošlosti, a još više – s obzirom na njeno prosvjetno zanimanje – o sadašnjosti i budućnosti, mladima i perspektivi koju pruža život Grada na Dunavu i Vuki. O izazovima i specifičnostima obrazovnog sustava, iseljavanju… no ponajviše o ljubavi prema Gradu, njegovoj Žrtvi, baštini i hrvatskom identitetu koji se njeguje i promiče kroz aktivnosti Matičina ogranka i kroz brojne druge projekte u suradnji s drugim udrugama i institucijama
Gospođo Miletić, povodom 26. obljetnice stradanja cijela se Hrvatska i ove godine poklonila žrtvi Vukovara. Kakvi su Vaši dojmovi te koliko Vukovarcima znači to hrvatsko zajedništvo u evociranju tragičnih događa iz studenog 1991. i odavanju pijeteta?
– Zajedništvo je istovremeno tako prirodna i potrebna, ali ponekad i najteže ostvariva kategorija međuljudskih odnosa. U povijesti hrvatskoga naroda zajedništvo se gotovo u pravilu pokazivalo u teškim, povijesno presudnim trenutcima za naš narod i domovinu. Jedno takvo vrijeme svakako je bio i Domovinski rat, a u njemu bitka za Vukovar. Ona je, usudila bih se reći, bila i više od bitke; ona je bila prekretnica u međunarodnom poimanju agresije na Hrvatsku. Zajedništvo branitelja iz Vukovara i svih koji su na vukovarsko bojište došli iz drugih krajeva ono je što nikada ne smijemo zaboraviti. Ono se danas zrcali u koloni sjećanja u kojoj su prije 26 godina koračali branitelji, ranjenici i civili koji su do pada grada ostali u njemu, a danas tim istim ulicama koračaju tisuće i tisuće ljudi pristiglih u Vukovar, ne samo iz Hrvatske nego iz cijeloga svijeta.