Udba, neraščišćena priča
Neshvatljiva je činjenica da je veliki broj udbaša početkom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, bez provjera, prešao na hrvatsku stranu. Čak su neki od njih, poput Perkovića, uspjeli u novoj, hrvatskoj tajnoj službi zaposliti i svoje sinove
U posljednje vrijeme o pripadnicima bivše zloglasne UDB-e (komunistička Uprava državne bezbjednosti) malo se ili ništa ne govori i ne piše. Otkako su u Njemačkoj osuđeni zločinci Josip Perković i Zdravko Mustač kao da je prestalo svako zanimanje za zlodjela koja su činili. Nu, da se ne bi o njima i takvim stvarima govorilo, lukavo se prešlo na „plan b“, a to su zločini u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, odnosno pozdrav „Za dom spremni!“. Međutim, zločini koje su učinili udbaši, vjerni prije svega Titu i Partiji, ne smiju se zaboraviti, a još manje ostati nekažnjeni, bez obzira na to što stari udbaš Josip Manolić priča da je bilo „takvo vrijeme“ i da su sve „radili po zakonu“ te da se nemaju čega sramiti. (Sinkopa!)
Žalosna je i neshvatljiva činjenica da je veliki broj udbaša početkom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, bez provjera, prešao na hrvatsku stranu. Čak su neki od njih, poput Perkovića, uspjeli u novoj, hrvatskoj tajnoj službi zaposliti i svoje sinove, prijatelje i rodbinu. Na taj način većina od njih je poput kameleona okrenula „kapu“ i eto ih još danas u svim službama, pa čak i u najvišim državnim institucijama. Nekada su dušom i srcem radili za Jugoslaviju, a danas očito to isto rade za – Hrvatsku.
I onda se čudom čudimo kako riječ lustracija ostaje mrtvo slovo na papiru. Ili zbog čega se one koji rade i vole Hrvatsku relativno često proglašava „nacionalistima“, „ekstremima“, „neprijateljima“ i tome slično. To je stara udbaška škola. „Svi“ su u krivu, samo su oni uvijek u pravu, samo su oni nedodirljivi, nekada i danas.
Hrvatska je Vlada pružila žestoki otpor izručenju Mustača i Perkovića. Sramota je da se njima nije sudilo u Zagrebu, da se spor morao voditi u Njemačkoj, a još je gore što je Hrvatska, odnosno što su njezini porezni obveznici navodno morali platiti i njihovu obranu.
S obzirom da se jednim dijelom i konkretno zna o zločinačkim aktivnostima UDB-e, pa čak i imena onih koje su ubili, ranili, mučili ili protjerivali, što se čeka?
Žalosno je da je Hrvatska jedna od rijetkih država u kojoj su pojedini bivši pripadnici ove zloglasne organizacije našli svoje utočište i kod takvih kakvi su bili bivši, predsjednici Republike Stjepan Mesić i Ivo Josipović.