Bog susreta i blizine, nježnosti i radosti
Ponedjeljak, 18. prosinca
Ušli smo u zadnji tjedan došašća, u tjedan neposredne priprave za Božić. Dok je vjernički pogled dosada bio prvenstveno usmjeren na Isusov konačni dolazak u slavi, ovog ćemo tjedna očima duše pratiti svete događaje povezane s Kristovim prvim dolaskom u tijelu, pripravu na njegovo rođenje od Djevice Marije. Kršćanski život sav je u iščekivanju i pripremanju. Kao vrijeme budnosti i bdijenja, došašće zapravo predstavlja stil kršćanskog života. Kršćani su, naime, ljudi nade. Oni su uvjereni da ono ključno i najvažnije u njihovu osobnom i zajedničkom životu tek treba doći. Njihova nada počiva na onome što se već dogodilo, na Pismu koje se u Isusovoj osobi i životu, posebno u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću ispunilo. Nada kao „pouzdano i čvrsto sidro duše“ (Heb 6,19) povezana je s vjerom u Isusovo obećanje, temelji se na njegovoj riječi na koju njegove učenike trajno podsjeća Duh Sveti (usp. Iv 14,26). Za kršćane biti budan i bdjeti, znači zapravo putovati prema svome Gospodinu, živjeti za konačni susret s njime u slavi. Život vječni u koji kršćani vjeruju sastoji se u susretu, u milini Božje blizine. U tom svjetlu kršćanska budnost i bdijenje prvenstveno znače: moliti i pjevati, kako srcem i ustima, tako još više svojim životom, tj. dobrim se djelima opremiti i uresiti za susret s Gospodinom, da mu se svidimo i budemo dionici njegove radosne i usrećujuće blizine. Vjerujem da mali korak na tom putu prema vječnosti predstavlja i moje jutrošnje sudjelovanje u radu Uredništva Bogoslovske smotre, našeg najstarijeg i najuglednijeg teološkog časopisa u Hrvatskoj. Također se smijem nadati da će mi Gospodin u dobro uračunati i ispite iz sakramenata za koje me molilo troje apsolvenata, a slijedili su nakon toga.
Utorak, 19. prosinca
Došašće je vrijeme tople nade, sabrane radosti i radosne sabranosti. To je vrijeme tihe čežnje za svjetlošću i toplinom, za pravdom, pravednošću i mirom.