PROGLAŠENJE ZASLUŽNIKA ZA 2018.

HRVATSKA KULTURNA ZAKLADA

s danom 31. prosinca 2017. zaključuje jubilarnu godinu VLADISLAVA MENČETIĆA (1617. – 1666.) i MAKA DIZDARA (1917. – 1971.)

te 2018. proglašuje JUBILARNOM GODINOM

NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG (Zrin, oko 1508. – Siget, Madžarska, – 7. rujna 1566.)

SLOBODANA PRALJKA (Čapljina, 1945. – Den Haag, Nizozemska, 2017.)

NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI, SIMBOL HRVATSKOG OTPORA

Nikola Šubić Zrinski stajao je na čelu mnogih bitaka kršćanskih vojska protiv Osmanlija

Nikola Šubić Zrinski / (Nikola IV. Zrinski, Nikola Zrinski Sigetski), hrvatski ban (Zrin, 1508. – Siget, 7. rujna 1566.). Bio je sin Nikole III. i Jelene Karlović (sestra hrvatskoga bana Ivana Karlovića). Ženio se dva puta, prvi put Katarinom Frankapan (umrla 1561.), a drugi put Evom von Rosenberg. Godine 1529. sudjelovao je u obrani Beča, 1539. dao pogubiti carskoga generala Ivana Kacijanera, svojega prijašnjeg saveznika, koji se odmetnuo od Habsburgovaca i za kojim je bila raspisana tjeralica, a 1542. spasio je postrojbe Ferdinanda I. u bitki kraj Pešte (tada pod osmanskom vlašću) te time stekao kraljevo povjerenje. Godine 1541., na temelju darovnica Ferdinanda I. Habsburškoga, zajedno je s bratom Ivanom preuzeo posjede Vranskoga priorata, a nakon bratove smrti (1541.) postao je jedinim nasljednikom svih imanja Zrinskih. Zbog strožeg odnosa prema kmetovima drugih plemića, kao i prema sitnomu plemstvu, na njega se 1544. tužio Zagrebački kaptol, a poslije se sukobio s turopoljskim plemstvom. Oženivši se Katarinom Frankapan (1543.) sklopio je baštinski ugovor s ozaljskom granom Frankapana te 1550. postao vlasnikom Ozlja i dijela primorskih gradova. Od njih se posebice snažno razvila luka Bakar, koja se specijalizirala za vanjsku trgovinu.

SLOBODAN PRALJAK U OBRANI HRVATSKOGA NARODA

GOSPODO SUDCI, SLOBODAN PRALJAK NIJE RATNI ZLOČINAC. S PRIJEZIROM ODBACUJEM VAŠU PRESUDU!
POSLJEDNJI KRIK SLOBODANA PRALJKA KAO UPOZORENJE IMA SVEVREMENSKU SNAGU I ODZVANJAT ĆE HRVATSKOM DRŽAVOM DESETLJEĆIMA I STOLJEĆIMA

Nikada skupini ljudi u ime Hrvatske kulturne zaklade-Hrvatskog slova nije bilo lakše donijeti jednoglasnu odluku o izboru čovjeka-značaja koji će obilježiti ne samo novu godinu 2018. već 27 godina opstojnosti Hrvatske Države i njenu daleku budućnost. Ta osoba je general Slobodan Praljak. Njegov posljednji krik žrtva i upozorenje, odlučnost i hrabrost imaju vanvremensku snagu i odzvanjat će Hrvatskom Državom desetljećima, ako ne i stoljećima unaprijed. Moje riječi ne mogu izraziti svu veličinu i dalekosežnost junaštva, dosljednosti i moralnosti čina Slobodana Praljka, jer tom činu primjerenije su riječi grčkih mudraca:
– Sokrata – Obični ljudi ne shvaćaju da su oni koji se zaista bave filozofijom zapravo izravno pripremaju za smrt;
– Platona – Smrt nije najgore što se može dogoditi čovjeku;
– Aristotela – Na ovom svijetu ništa ne ćeš moći učiniti bez hrabrosti. To je najveća moralna vrlina, odmah do časti i Mudar čovjek u vrijeme velikih kriza spreman je dati i svoj život svjestan da pod određenim uvjetima nema svrhe živjeti!
William Shakespeare će u Hamletovom stožernom monologu točnije i lucidnije od mene izraziti jedinstvenost i dubinu, slojevitost i snagu, zdvojnost i odlučnost duha i spoznaje Slobodana Praljka:
Biti il’,ne biti – to je pitanje
Da li je časnije u duši trpjet
Metke i strelice silovite sudbine
Il’ pograbit oružje protiv mora jada
Oduprijet im se i pobjedit? –
Umrijet –
Usnut
Ništa više;
dok će svoju punoću i inteligenciju, ljudsku jednostavnost i. sabranost najbolje opisati on sam u vlastitom kratkom životopisu.
Rođen sam 2. siječnja 1945. u Čapljini, BiH. Osnovno i srednje obrazovanje (Realna gimnazija): 4 godine – Rama, 6 godina – Široki Brijeg, 2 godine – Mostar. Sveučilište u Zagrebu – diplomirao sam osmosemestralni studij: a) Elektrotehnički fakultet – zvanje: dipl. ing. elektrotehnike (slaba struja telekomunikacije); b) Filozofski fakultet – zvanje: profesor filozofije i sociologije; c) Akademija za kazalište i film – zvanje: diplomirani redatelj.
Kao student, radio sam u Stockholmu u tvrtki „Akla“ i prao posuđe u restoranima, te isto kao student radio sam pet ljeta kao konobar u Njemačkoj, Titisee; – bio sam voditelj laboratorija za elektroniku – Tehnička škola „Nikola Tesla“, Zagreb; – na Višoj školi predavao sam: „Osnove elektrotehnike“, „Teorijsku elektrotehniku“, „Teoriju automatske regulacije“; 1973. postajem „slobodni umjetnik“, živim od honorara; režiram u kazalištima u Hrvatskoj, BiH; snimam dva TV filma, seriju za djecu, jedan igrani film i dokumentarne filmove. U užoj grupi ljudi, sudjelujem u osnivanju HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica); – Postajem glavni tajnik HDS-a (Hrvatska demokratska stranka). U proljeće 1991. napuštam politički angažman te kao dragovoljac, odlazim u Sunju (pokraj Siska), a 5. rujna 1991. imenovan sam Zapovjednikom obrane Sunje; – 26. studenoga 1991. dobio sam čin pukovnika HV (Hrvatska vojska); – 10.ožujka 1992. promaknut sam u brigadira HV; – 14. ožujka 1992. napuštam Sunju i postajem pomoćnik ministra obrane RH za IPD (Informativno-psihološka djelatnost); – 3. travnja 1992. dobio sam čin general bojnika. Od 11. travnja 1992. do 7. svibnja 1992. dragovoljno odlazim u BiH (u Hercegovinu) i obavljam dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic; te sam 27. listopada 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH; – 1. lipnja 1993. tražim razrješenje iz HV radi odlaska u BiH; – 15. lipnja 1993. razriješen sam dužnosti u HV; – 24. srpnja 1993. imenovan sam zapovjednikom HVO-a (Hrvatsko vijeće obrane); – 9. studenoga 1993. predao sam dužnost zapovjednika HVO-a; – vraćam se u HV gdje obavljam razne funkcije, pa i funkciju Pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr Franje Tuđmana; – kao dragovoljac, sudjelovao sam u „Oluji“ na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni. Umirovljen sam, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995.; – poslije umirovljenja, radio sam kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici „Chromos boje i lakovi“, surađivao sam s tvrtkom „Sigma“ iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove); – početkom travnja 2004. završio sam u pritvoru u Den Haagu, optužen za mnoga zlodjela; – 29. svibnja 2013., prvostupanjskom presudom, osuđen sam na 20 godina zatvora. Slobodan Praljak
Dodajem -… koja mu je 29. studenoga 2017. potvrđena pravorijekom Žalbenog suda u Haagu.
Presudu je s prijezirom odbio.
Jer s njom nije mogao živjeti.
Jer ju je odbacio.
I radije je izabrao vječnost.
I obvezao nas, Hrvate i Hrvatice, da stvorimo državu osnovanu na moralu i istini, pravdi i pravednosti, suosjećanju i ljubavi. Bez tih načela on nije mogao živjeti, bez njih ne će preživjeti ni ova država niti hrvatski narod.
Jer će nam se dogoditi isto što se dogodilo i njemu ako se ne uspravimo i postanemo svoji.
Citiram: – A onda su počeli lagati sve više, konstruirati lažne svjedoke i lažne „ISTINE“ i tako su me DOVELI NA SUD KAO ZLOČINCA. Sad mi je dosta, prelazim na prvo lice jednine, oslobođen svakog obzira spram tzv. građanske pristojnosti i TVRDIM DA POSTOJI → ARHIMED-PRALJKOV ZAKON KOJI GLASI: PRALJAK URONJEN U RAT SMANJIT ĆE KOLIČINU ZLA U TOM RATU ZA JEDINICU “1 PRALJAK“ . Ta jedinica sastoji se od a) ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK b) DNEVNE KOLIČINE VREMENA U KOJIMA TA ENERGIJA DJELUJE – 20h U PROSJEKU DNEVNO – SLOBODAN PRALJAK c) STRASTI – ILI BRZINE SAGORIJEVANJA TE ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK d) HRABROSTI – SLOBODAN PRALJAK e) ZNANJA – SLOBODAN PRALJAK f) IQ – SLOBODAN PRALJAK. U pojedinim pobrojanim elementima neki ljudi mogu imati bolje osobine od mene, npr. znanje i inteligenciju – ali nema ih puno i razlike ne mogu biti znatne, ALI, NE PRIZNAJEM DA JE NETKO U TO VRIJEME IMAO OSOBINE KOJE BI ZBROJENE DALE VIŠE OD „1 PRALJKA“ – JEDINICE DEFINIRANE ARHIMED-PRALJKOVIM ZAKONOM. Za učiniti više u tim vremenima i na tom položaju, trebalo je imati atribute Boga.
Ja ponovno prizivam Shakespeareova Hamleta:
– O Bože, ostanu li stvari nepoznate,
Kakvo ću ime ostavit za sobom, Horacije?
Ako si mene ikad nosio u srcu,
Odreci se za kratko vrijeme rajske sreće
I na tom grubom svijetu bolno uzdiši
I pričaj moju povijest.
– O, ja umirem, Horacije;
Već moćni otrov svladava moj duh.
Ne poričem da izbor će za kralja pasti na
Fortinbrasa. Na umoru za njega glasam;
To mu reci, i pričaj mu o djelima
Što mene su potakla-Ostalo je šutnja.

Zagreb, 23. prosinca 2017.
Dr. sc. Miroslav MEĐIMOREC