Empirijsko – fikcijski amalgami
Josip Cvenić:
Otvaranje tame,
Društvo hrvatskih književnika,
Zagreb, 2017.
Šesnaest kratkoproznih sastavaka ukoričuje nova knjiga Josipa Cvenića. Zapravo, točniju bi bilo reći da “Otvaranje tameâ€, osim kratkih proza, nudi i nekoliko tekstova koji imaju opsežniju, kolikoćom “razvedeniju†teksturu; primjerice priča Jesenski u Poljskoj obasiže dvadesetak stranica, a zaključna proza Kao zahvaćanje vode cjedilom “prostire†se na osamnaest stranica. Cvenić je knjigu naslovio pričom koja je, glede redoslijeda “pojavljivanjaâ€, trinaesta u zbirci a povlasticu da otvori knjigu dobila je “smrtonosna†proza Ubojstvo vinske mušice. No, tko je i zašto ubio vinsku mušicu, pita se znatiželjni čitatelj koji prije “uranjanja†u teksturu piščevih proza treba pročitiati uvodni tekstić, koji funkcionira kao motto, a preuzet je od Hanifa Kureishija, engleskoga pisca azijskoga (pakistanskoga) podrijetla. Kureishi u tom fragmentu razmišlja o pisanju te kaže da piscu više koristi imaginacija negoli “dobro pamćenjeâ€; još napominje da pisanje je “misterij, to je kreacija, sjedneš i napišeš rečenicuâ€. Cvenić se dakle poziva na Kureishija a uvodnoj priči daje satirično-grotesknu notu i impregnaciju; njezin je “junak†stanoviti građanin Gabrijal čija je “biografija†puna bizarnih “ubojstavaâ€, on naime ubija, uglavnom iz nehaja, komarce, mrave, vinske mušice. Junak je k tomu i pehist, nema “sreće†u životu, ne može naći stalni posao i zbog toga ne može uploviti u “bračnu lukuâ€. Autor vidimo u Gabrijelov portret unosi i “socijalnu†motiviku.
Priča Dvije sahrane i jedna obljetnica mature ima, po svemu sudeći, autobiografsku podlogu a u njoj ima podosta evociranja, oživljavanja minulih, gimnazijskih vremena, situacija, relacija i zgoda. No, te se situacije i zgode prepleću s vremenom iz kojega lik-narator plete priču; to je vrijeme k tomu opečaćeno smrću koja zrači već iz naslova priče. Smrt je zaskočila i pripovjedačeva šulkolegu, rezigniranog, isfrustriranog slikara koji je držao da je talent “od Boga dobio†no “pomodni†povjesničari umjetnosti bili su ravnodušni spram njegove “umjetnosti†temeljene na hiperrealističkom, “fotografskom†stilu i izričaju,. Priča ima još jedan motiv, motiv “izdaje†koja se naratoru dogodila, bolje reći pogodila ga, tijekom gimnazijskog školovanja i zbog te “izdaje†morao je ponavljati jedan razred. No, taj je motiv ipak u drugom planu, u sjeni priče o pokojnom kolegi-slikaru.