Kome smeta promicanje kulture života?
Mržnja i agresivnost prema svemu onome što je različito, vrijeđanja začinjena psovkama, verbalni i fizički napadi na neistomišljenike čiji je cilj da se u konačnici zabrani javno iznošenje drukčijih stajališta u svojoj biti nemaju ništa drugo nego elemente fašizma. A to je ono što je opasno i za demokraciju i za mladu državu.
Neugodno šokira i zastrašuje netolerancija koja se u prošlu subotu iskazala u središtu Zagreba. Mržnja i agresivnost prema svemu onome što je različito, vrijeđanja začinjena psovkama, verbalni i fizički napadi na neistomišljenike čiji je cilj da se u konačnici zabrani javno iznošenje drukčijih stajališta, u svojoj biti nemaju ništa drugo nego elemente fašizma. A to je ono što je opasno i za demokraciju i za mladu državu.
Desetak udruga i zajednica građana (Život biraj, SKAC, U ime obitelji, Vigilare, Molitvena zajednica Srce Isusovo, Neokatekumenski put, Božja pobjeda), te brojne obitelji i pojedinci organizirali su program pod nazivom Hod za život. Pozorno sam iščitavala njihove poruke javnosti i radi preciznosti ću citirati ono što su oni naveli kao razloge svojega programa. „Miroljubivim hodom izrazit ćemo optimizam i svratiti pozornost na dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti te činjenicu da je upravo čovjek najvrjednije bogatstvo za obitelj i Hrvatsku“(…) „U okolnostima u kojima mnogi teško žive – Hod za život zahtijeva društvenu i ekonomsku potporu obiteljima, ženama koje razmišljaju o pobačaju zbog ekonomskih problema ili pritiska okoline. Želimo da se ženama u Hrvatskoj omogući da bolje usklađuju svoj profesionalni i obiteljski život“. (…) „U Hrvatskoj bračni parovi, u prosjeku imaju jedno dijete manje nego što bi željeli, a kao razlog uglavnom navode ekonomske poteškoće. Konkretnim ekonomskim mjerama treba omogućiti onima koji vole i žele djecu – da ih imaju.“ Nadalje, Hod za život ukazao je na problem pobačaja i naglasio da je sada u Hrvatskoj najčešći pobačaj zbog tzv. ekonomskih razloga. Odnosno zbog neimaštine. Naime, prema dostupnim podatcima, čak 75 posto žena odlučuje se na pobačaj zbog ekonomskih razloga, zbog nedostatka novaca da se djetetu pruži primjerena skrb. No, tu su još mnogi drugi razlozi zbog kojih se žene teže odlučuju na proširivanje obitelji, a jedna od njih je i činjenica da čak 30 posto žena po povratku na posao nakon poroda dočeka niža plaća, 20 posto žena se ne može vratiti na svoje radno mjesto, a mnogim ženama poslodavci doslovno prijete otkazima ako se odluče zadržati dijete. To je, nažalost, hrvatska stvarnost.
Međutim, u dobrom dijelu medija nitko se nije bavio tim činjenicama nego su stvorili histeriju oko toga da organizatori Hoda za život žele zabraniti pobačaj, iako to nigdje tako nije rečeno. Pa se tako danima bave time tko ima ili nema pravo na svoje tijelo i problemima koji nastaju ako se ilegalno radi pobačaj?! No sve je to daleko od merituma stvari. U Hrvatskoj vjerojatno ne će doći do zabrane pobačaja, niti je i niti će itko od članova vlade ili kakve relevantne političke stranke načeti to pitanje jer je riječ o skliskom terenu od kojega svi bježe. I nitko se, u lovu na birače, ne želi igrati i ne vjerujem da će pitanje pobačaja, a kamoli ozbiljnije izmjene zakona koji regulira to pitanje u skoroj budućnosti doći na dnevni red.