Sve nepoznato s mojih slika zapravo postoji
Istaknuti hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Lukša Peko rođen je 1941. u Dubrovniku, gdje je dobio prve slikarske poduke od Antuna Masle i Koste Strajnića. Diplomirao je 1965. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Otona Postružnika i prof. Đure Tiljka. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu, a nedavno se predstavio u Studiju „Josip Račić“ Moderne galerije u Zagrebu. Osamnaest slika većeg formata, akrila na platnu iz ciklusa „Terra incognita“, koje su netom prije, u travnju bile prezentirane i u mostarskoj Galeriji “Aluminij”
Gospodine Peko, koliko se simbolike krije u Vašoj nepoznatoj zemlji? Je li to nepoznata zemlja koju želite otkriti ili je želite zadržati tajnom?
– Nepoznata zemlja i meni je nepoznata. Sve ovo što sam napravio totalno je nepoznato. Možete raditi nešto što doista ne postoji, da biste ipak kasnije otkrili da negdje nešto slično ipak postoji. I to je ono najljepše, stvarate nešto čega nema, meni je to u biti zabava, stvarate nešto što ne postoji, neki krajolici ili dijelovi nečega, koje sam zamislio, ali moram priznati, koje mijenjam, prilagođavam svojim zakonima. Naravno, svojim likovnim zakonima gdje „krojim“ i „šivam“ onako kako mi osjećaji nalažu da trebam „šivati“.
Dakle, govorimo o krajolicima koji su potpuna imaginacija?
– Potpuna imaginacija. Istina, oni su plod mojih određenih gledanja, više razmišljanja. Recimo, putovao sam Hercegovinom i opazio sam nešto sasvim slično onome što sam naslikao. Pojavila su se neka brda, moguće i planine, potpuno nalik onome što sam izmislio a da to prije nisam vidio. Pojavili su se i neki otoci, neke hridi i stijene koje sam susreo kasnije negdje u priobalju.
To Vas je iznenadilo?
– Iznenadilo me, naravno. Gledao sam i jedan dokumentarac o Australiji, također sam prepoznao sličnost nekih prostora s mojim slikama, a nikada nisam bio u Australiji. Ja sve te slike doživljavam kao osobnu pustolovinu gdje se krećem u nečemu nepoznatom. Ali kada stvorite nešto, onda to više nije nepoznato. To postaje poznato ponajprije meni a kasnije i svakom tko gleda te slike.
Izložili ste velike formate.
– Da, sve su to veliki i veći formati, najveći su 120 x 140 cm, veći dio je 90 x 80 cm. Inače, imam u ovom ciklusu još i većih ali i manjih slika, koje ovdje nisu izložene jer je ovaj galerijski prostor ipak zahtijevao manji broj slika i u njemu je izložen samo jedan manji dio cjelokupne „Terre“.