Obračun sa simbolima
Nakon što je na Prekršajnom sudu u Slunju donesena nepravomoćna oslobađajuća presuda u svezi pozdrava „Za dom spremni“ što je sada na redu? Možda krovište crkve sv. Marka u Zagrebu gdje se ističe hrvatski grb s početnim bijelim poljem?
Nakon što je hrvatski domoljub i najpopularniji hrvatski pjevač Marko Perković Thompson (ne)očekivano oslobođen na Prekršajnom sudu u Slunju u svezi optužbe da je na koncertu 5. kolovoza prošle godine upotrebom pozdrava „Za dom spremni“ u pjesmi „Bojna Čavoglave“ koju izvodi od 1991. poticao na mržnju, u Srbiji, ali i u nekim ekstremno lijevim hrvatskim krugovima, ovu su presudu dočekali na „nož“ (Vuka Draškovića).
Ali, što je tu je, i Srbi se mogu pjeniti do mile volje!
Evo, kako je ovu presudu komentirao Miodrag Linta, predsjednik nekakvog Saveza Srba iz regije, a tako kako on misli, misle i mnogi srbijanski provokatori. – Jasno je kao dan da je ustaški pozdrav „Za dom spremni“ bio jedan od simbola hrvatskih paravojnih snaga, a kasnije i Hrvatske vojske“, istakao je u pisanoj izjavi i dodao da je Perković u pravu kada kaže da navedeni pozdrav nije korišten samo u njegovoj pjesmi „Bojna Čavoglave“ nego su ga koristi pripadnici gotovo svih hrvatskih jedinica tokom rata 1991.-1995.Navedena odluka prekršajnog suda u Slunju je još jedan dokaz da je današnja Hrvatska nastala na temeljima zloglasne NDH i da je realizirala jedan od ciljeva Ante Pavelića i ustaškog pokreta, a to je protjerivanje pola milijuna Srba i otimanje ili uništavanje srpske imovine, zaključuje Linta.
Preko ove fašističke izjave ne može se prijeći, a još manje je ignorirati, to prije što je hrvatskim branitelja već dosta da se preko njihove žrtve vodi „bitka“, a u kojoj nažalost dobrim dijelom sudjeluju i oni koji 1991. nisu ni „luk jeli ni mirisali“. Laž je da je današnja Hrvatska nastala na temeljima zloglasne NDH. Istina je da je pod vodstvom krvnika Slobodana Miloševića izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. Laž je da je protjerano pola milijuna Srba. Istina je da su četnici rušili hrvatske domove, bolnice, katoličke objekte, škole, dječje vrtiće, da su ubijali i protjerivali Hrvate, palili hrvatska sela, pa čak i raketirali Zagreb.
Činjenica je da se hrvatski obrambeni Domovinski rat isključivo vodio na teritoriju Republike Hrvatske, a da ni jedna granata nije pala recimo na Beograd.