PONEDJELJAK, 9. SRPNJA
Svaki dan ima svoj tempo, navike, susrete, iznenađenja, priče… U malim mjestima kao što je Korčula zna se unaprijed mnogo toga: gdje sjede znanci na jutarnjoj kavi, tko je na tržnici, kad će poštar stići na kućna vrata, radio “Korčula†objaviti današnji raspored liječnika, itd. Ovaj ustaljeni raspored olakšava mnogo toga i donekle umrtvuje životni tempo. Ljudi su opušteni “odrađujući†svoje vrijeme do ručka i nakon njega. Može se reći da se sve zna, a ne zna se recimo kad ćemo čuti zvuk helikoptera koji dolazi radi nekog kome je potrebna hitna intervencija i put do bolnice u Splitu. Tada će se malo uzbuditi lokalni milje s pitanjem: “Koga je doša uzet? Što se dogodilo?†Malo mjesto – sve se dozna u tren. Imamo mi i drugi način oglašavanja, a to je naše mrtvo zvono sa zvonika katedrale sv. Marka, kad nam svojim zvukom daje do znanja da se netko od mještana preselio na drugi svijet. Ako čuješ 3-5-7 udaraca onda je umro netko muškog roda, dočim 2-4-6 onda je to ženska osoba. Stari su govorili da to ima veze s rebrima čovjeka – Adamu je uzeto jedno rebro i od njega je Bog stvorio ženu. Ovako ili onako svakidašnje oscilacije su minimalne, iznenađenja rijetka. Treba ući u tu svagdanju kolotečinu, javiti se znancima, doznati novosti uz jutarnju kavu, zaputiti se do neke od samoposluga ili supermarketa i onda kuhati ručak… Naučio sam na skromno, stoga se puno ne uzbuđujem. Ono što mi se ponudi uz znak križa sa zahvalom pojedem. Veseli da možemo kupiti na lokalnoj tržnici “domaće je domaćeâ€, za razliku od uvoznog škarta druge ili treće klase, često napola trulog s istaknutim natpisom “Akcijaâ€.
UTORAK, 10. SRPNJA
Volio sam od malih nogu otkrivati nove stvari, širiti vidike, istraživati. To me i danas drži. Prikupljajući materijale za knjigu o jednom malom selu u sredini otoka – Pupnatu, dobio sam u ruke opširan i vrlo zanimljiv rukopisni dnevnik (265 stranica) Jakova Šaina Beata, čovjeka zaljubljenika u prirodu i pčelarstvo. Čitajući otkrivao sam dušu jednog plemenitog čovjeka, njegov životopis… Pčela je u njegovu životu uvijek na prvom mjestu: „Svak bi htio imati meda, a malo tko bi htio imati pčele, jer imati pčele znači imati razuma, volje i srca. Bez toga se ne ide naprijed.â€