Hrvoje – simbol slobode i hrvatskog identiteta (1)

Narodno pjevačko društvo u Mostaru rođeno je 10. studenoga 1888. No tek je godine 1898. Zemaljska vlada u Sarajevu mostarskim Hrvatima odobrila da svoje društvo mogu i službeno nazvati imenom Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo „Hrvoje“

Piše: prof. don Niko LUBURIĆ

Za turskih vremena, kada se raja nije smjela ni pojaviti na svjetlu dana, nije se moglo govoriti ni o kakvu pjevačkom udruženju, bilo crkvenom, bilo svjetovnom. A ako se što i pokušalo, radilo se potajno, i to s velikom opasnošću. U takvu tužnom stanju nije ni čudno da je zaspala hrvatska narodna svijest (Sveta Cecilija, 1931., svz. 4, str. 134). Tek u sumrak moćnoga Turskog Carstva počinje se buditi nada u skoro svitanje dugo očekivane slobode. Tu nadu budila je pjesma i glazba, koja je proteklih stoljeća bila gotovo utihnula.

Jedno od najstarijih pjevačkih društava u Bosni i Hercegovini jest Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo „Hrvoje“, koje je postojalo već 1875., s imenom „Kosača“, ali od turske vlasti nije bilo odobreno, niti je odobrenje traženo. Dvije godine nakon tzv. „okupacije“ odnosno ulaska austrijske vlasti u Bosnu i Hercegovinu, 1880., Hrvati grada Mostara traže da im se potvrdi pjevačko društvo „Kosača“, ali odobrenje nisu dobili. Kasnije mijenjaju ime „Kosača“ u „Višević“, ali i nakon promjene imena nisu dobili odobrenje. Nova „okupacijska“ vlast u Bosni i Hercegovini u biti se na samom početku vladavine ponašala kao i njezina prethodnica. I njoj je smetalo sve što je hrvatskim preporodom mirisalo, pa je na svaku takvu zamolbu odgovarala zabranom. A zamolbi je bilo bezbroj (Sveta baština, 1989., br. 4, str. 12).