DNEVNIK – Marko KLJAJIĆ, svećenik, publicist, Surčin, istočni Srijem

SKUPLJAM SVOJE STADO MALO

Ponedjeljak, 10. prosinca

Surčin, kišica prosinačka sipi. Spreman za novi dan. Trebao sam poći u Sot (kod Šida) na jesenjsku koronu svećenika Srijemske biskupije sva tri dekanata; zemunskog, petrovaradinskog srijemsko-mitrovačkoga. Zbog pokopa u Staroj Pazovi, filijali župe Golubinci, kojom upravljam od kolovoza 2016. korona će proći bez mene. Prijepodne sam u Novom Beogradu.

Božić se približava. Ispovijedio sam i pričestio Margitu Petrović.

Obradovala se novim kalendarima i božićnim čestitkama koje će poslati rođacima u njenoj rodnoj Slatini, sestri u Makedoniju i kćerima.

Priča mi o njima. Mlađa je u Australiji a starija u Njemačkoj. Otišle su prva poslije 2005., a druga prije koju godinu s mužem, za kćerkom koja nije imala posao. Margitinu unuku sam krstio prije tri godine u 20-im. Otac Srbin uz suprugu katolkinju i Hrvaticu po majci, opredijelio se za Jehovine svjedoke, a kćerka se odlučila krstiti u Katoličkoj crkvi.

Utorak, 11. prosinca

Poslije zornice u 6.15 u Golubincima, palim auto i brzam kroz St. Pazovu na autocestu Novi Sad-Beograd. Kroz jutarnje svitanje i izmaglicu svjetli električna rasvjeta Novih Banovaca iznad Dunava s lijeve i Batajnice s desne strane ceste. U Novim Banovcima vjerojatno još spava Dušan Milekić, moj bivši petrovaradinski ministrant s današnji župnik župa Inđija i Novi Banovci.

U Batajnici živi Vojislav Šešelj, oslobođeni zatočenik s izrečenom presudom od 10 godina zatvora koje je odležao u Haagu. U knjizi s naslovom nedostojnim civiliziranog čovjeka u VIII. poglavlju posvetio je od 261-269, prostor mojoj malenkosti pod naslovom “ Marko Kljajić-udarna pesnica Rimokatoličke crkve, za sprovođenje hadezeovskog programa zatiranja srpskog naroda”.