Prosinac, mjesec potrošačkih strasti

Ponedjeljak, 17. prosinca

Nažalost, ne razlikujem više od dvije vrsti dnevničkih zapisa. Prva vrst može se odrediti orijentirajućom složenicom: promatrati povijest izbliza. Za nastanak takvih dnevničkih zapisa nužan je barem jedan uvjet: događajnost same povijesti. Ta događajnost može, dakako, imati raznolike likove. No svima je zajednička veza s onim što se voli u javnom jeziku nazivati “dalekosežnim posljedicama” po položaj, sudbinu, izglede, neke zajednice, društva. Druga vrst može se označiti, također orijentirajućom, složenicom: kartografija običnosti. Ovdje je uvjet nastanka dnevničkih zapisa smješten na suprotnu stranu: nalazi se u samoj piščevoj ruci. Ništa osim pokreta te ruke ne jamči nastanak dnevničkog zapisa.

Nisam, dakako, sposoban ni za jednu ni za drugu vrst takvih dnevničkih zapisa. Budući da nas s raznih strana uvjeravaju kako je, uglavnom, sve što se događa povijesno važno/fatalno teško je razabrati što bi to imalo biti: motrenje povijesti izbliza; predmet se motrenja u toj svevažnosti tako izliže da mu ni najinteligentnija kartografija običnosti ne može pomoći. Koliko se sjećam, nekoliko je dobrih pisaca takvo što već pokušalo. S promjenjivim uspjehom, mjerimo li ga količinom čitateljske dosade, s kojom se, očekivano, nosite čitajući takve dnevničke zapise.

Utorak, 18. prosinca

Opet jedna knjiga, opet sam čitatelj. Autorica je Sanja Puljar-D’Allesio, a naslov je: Mi gradimo brod, a brod gradi nas; podnaslov je: Etnografija organizacije brodogradiliišta 3. maj. Izdavač knjige je Institut za etnologiju i folkloristiku. Autorica, na prvi pogled neobično, cilja, osloncem na znanje kulturalnog antropologa, ponuditi valjane analitičke uvide u aktualnu zbilju i teškoće spomenuta brodogradilišta.

Posebno korisnim držim što nas podsjeća kako nije dopušteno banalizirati/reducirati tu stvarnost (brodogradilišta) na nekoliko općih mjesta kakva se ističu u različitim medijima, a izgleda, i u načinima djelovanja uključenih sudionika. “Mnogostrukost” te stvarnosti jednostavno obvezuje na, blago rečeno, nešto veću inteligenciju u potrazi za valjanim načinima razvitka tog brodogradilišta u budućnsoti. Ovdje sam sudjelovao u izradbi povijesne monografije tog brodogradilišta koje se od osnutka, primjećuje autorica, nosi s kapitalističkim uvjetima rada. A i u obiteljskom pamćenju odjekuje mi, gotovo samorazumljivo, uzajamnost naznačena u naslovu (gradimo brod, brod gradi nas). Pa mi, priznajem, uopće nije svejedno kako će se taj (dramski) zaplet dalje zaplitati/rasplitati. Biti – na – moru nije oznakom tek zemljopisnog položaja. Možda bi i o Zagrebu trebalo početi misliti po predlošku: Zagreb – na – moru.