Škabrnjski krvnik

Tadić je izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, u čijim ubojstvima je i sam sudjelovao. Nakon zločina Srbi su nagradili ovog, tada 32-godišnjeg zločinca. Prvo su mu dodijelili kuću prognanih Hrvata u Benkovcu (vjerujući da se oni nikada ne će vratiti), a zatim ga postavili na mjesto načelnika državne bezbjednosti Teritorijalne obrane Benkovac.

Sredinom 1992. tadašnja vlast iz Srbije, zbog uspješnog velikosrpskog pohoda na Hrvatsku, premješta ga u Beograd, a zatim vrlo brzo i u Australiju gdje je dobio državljanstvo i gdje i danas živi

Nakon što je identificiran škabrnjski krvnik Zoran Tadić (59) i osumnjičen da je sa svojim „dobrovoljcima“ pobio 43 ljudi u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, u Škabrnji očekuju konferenciju za medije nikog drugog nego Milorada Pupovca, koji uvijek ističe da je zločin – zločin!

Pa, ako je to zločin, a jest, s nestrpljenjem se čeka ta konferencija, to prije što bi Pupovac tom mogao nešto reći i o svom bratu ili braći, gdje su u to vrijeme bili i što su radili.

Naime, Pupovac je baš iz tog kraja i dobro mu je poznato što se u Škabrnji i okolici događalo u vrijeme rata, ali, gle čuda, on u Škabrnju, kao primjerice u Vukovar, ne dolazi!

Zašto Milorade, što vas sprječava da koji puta dođete i u Škabrnju i da tamo pričate priče o „nevinim“ srpskim žrtvama i o tome kako je mala skupina hrvatskih branitelja „napala“ zloglasnu JNA, koja je poslije toga napravila pokolj nad nevinim hrvatskim pučanstvom?

Dođite i pred onima koji su ostali živi u Škabrnji, branite (ili javno osudite) krvnika Zorana Tadića, ali i druge iz tzv. srpskog Dobrovoljačkog voda, koji je uglavnom bio sastavljen od dragovoljaca iz Srbije, BiH i Hrvatske, pretežno iz zadarskog područja.

Tadić je izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, u čijim ubojstvima je i sam sudjelovao. Nakon zločina Srbi su nagradili ovog, tada 32-godišnjeg zločinca. Prvo su mu dodijelili kuću prognanih Hrvata u Benkovcu (vjerujući da se oni nikada ne će vratiti), a zatim ga postavili na mjesto načelnika državne bezbjednosti Teritorijalne obrane Benkovac.

Sredinom 1992. tadašnja vlast iz Srbije, zbog uspješnog velikosrpskog pohoda na Hrvatsku, premješta ga u Beograd, a zatim vrlo brzo i u Australiju gdje je dobio državljanstvo i gdje i danas živi.

Krvnik je sa svojim “junacima” najviše ubijao nakon što je Škabrnja pala. Izvlačio je nevine ljude iz podruma, ponajprije žene, djecu i starce, i vatrenim oružjem iz neposredne blizini gađao ih u vitalne dijelove tijela, glavu, vrat i prsa, a zarobljene hrvatske branitelje iz sela, pripadnike Samostalnog bataljuna Škabrnje, na čijem je čelu bio Marko Miljanić, ubijao je hladnim oružjem.