Crkva i narod krizu mogu nadići samo povratkom na vjerodostojno življenje

Vaša tema „proroci i konformizam“ izazvala je veliku pozornosti u javnosti? Je li to potvrda koliko Crkva i civilno društvo vape za istinskim

prorocima?

Vjerujem da cijeli narod i društvo vapi za istinskim prorocima, ponajviše maleni i jednostavni koji su počesto ugroženi u današnjemu svijetu, a kojima se posvećuje vrlo malo pažnje i skrbi. I samo društvo, ako nema proroke koji će ga održavati u granicama ljudskosti riskira izroditi se u divlje društvo u kojem postoje samo zakoni jačega, onoga koji se bolje snalazi, a time postaje spreman ugroziti i ukloniti svakoga tko mu stane na put. Doista, u društvu prestiža potrebni su proroci koji će ukazati na istinske ljudske vrijednosti i pozvati na poštivanje čovjeka i njegova života u svemu opsegu njegove pojavnosti.

Može li se Crkva izdvojiti iz građanskog društva?

Crkva se s jedne strane ne može, a s druge strane mora izdvojiti iz civilnoga društva u kojemu živi i djeluje. Ne može se ukloniti niti pobjeći iz društva u kojemu žive njezini članovi koji su pozvani pružiti svjedočanstvo života upravo u tom društvu u kojemu žive, te raditi na njegovoj preobrazbi, očovječenju i uzvišenom ostvarenju. Crkva ne može pobjeći iz društva u kojemu živi, kao što nitko od nas ne može pobjeći iz vlastite kože, koja je takva kakva jest.
Crkva se ne smije poistovjetiti s društvom u kojemu živi s obzirom na vrijednosti koje zastupa, jer ona spoznaju života crpi iz samoga Boga, te sa svom sviješću treba znati što je neophodno za istinski život čovjeka. To znači da ne smije odbaciti svoje poslanje da čovjeku i društvu trajno nadiše dušu naviještajući i usađujući božanske vrjednote koje je društvo sklono odbacivati.