Ljerka Njerš u Muzeju antičkog stakla u Zadru

Staklo je zbog svoje prozračnosti i same materije na svoj način zadivljujuće, te je poput površine mirne vode bogato refleksijama, lako je lomljivo, baš kao što i slika na vodi nestane s prvim povjetarcem. Budući da traži uvijek oprezno rukovanje, staklo je među svim materijalima likovnih obradbama u nekom povlaštenom položaju, maženo. Oduvijek primijenjeni umjetnici i slikari koriste staklo, a ono im vraća svjetlom. Kada kroz obojeno staklo, kroz vitraje primjerice, prosja sunce, unutarnji prostori poprime duhovnu dimenziju. Sve je to privuklo i Ljerku Njerš, slikaricu osobitog senzibiliteta, znatiželje i upornosti u istraživanju različitih tehnika, materijala i tehnologija. Prilagodivši svoj prepoznatljiv slikopis novoj tehnici rada u staklu Ljerka Njerš je otkrila i nove načine slikanja prepuštajući se zapravo svom slikarskom nervu, koristeći se motivima koje poznajemo i s njezinih brojnih ranijih slika i grafika. To su veliki cvjetovi i ženski aktovi, fina gipka tijela; motivi kakve su slikali i najveći majstori iz povijesti svjetske umjetnosti. Tu su i slobodni slikarski oblici koji se mogu i ne moraju referirati na krajolike.
Na izložbi u Gliptoteci 2010. pokazala je umjetnica koliko joj je staklo blisko i u staklu je oslikala pladnjeve i vaze s vrhunskom elegancijom. Suradnja s Muzejom antičkog stakla gdje je od 2011. prisutna, presudna je i za nova istraživanja. Tako je počela s pozlatom, tehnikom staklo-fuzija koju se svladala u Londonu. Ugodni radionički susreti u Zadru rezultirali su i ovom izložbom. Prozračnost stakla, te odsjaj boje kroz svjetlo povelo je umjetnicu na ideju da staklenu plohu zamijeni oslikanom prozračnom svilo-slikom. Da bi postigla taj efekat novog i drugačijeg, a ostala vjerna sebi i slikarskom svijetu mašte, Ljerka Njerš se domogla suvremenih alata: fotografije i računala. Tako je ostvarila i eksperimentalni art film rađen u suradnji s Tomislavom Greglom i skladateljem Matejom Meštrovićem. Svježina i radost dolazila je na otvorenju sa svih strana (iz vitrina, sa zidova i iz projekcije) i širila se snažno dvoranom Muzeja antičkog stakla u Zadru te oplemenjivala mnogobrojnu publiku.