POLJUBAC IZDAJICE
Hodočašće u Izrael putovima Gospodnjim je izrazito zahtjevno, ako čovjek hoće barem periferno shvatiti događaje. Pod vodstvom pokojnog prof. Rebića (dakle katoličko hodočašće) pozorno sam prije nekoliko godina slušao sve što je govorio na važnim mjestima veličanstvenog Isusova puta i naravno da sam puno toga propustio ili čak krivo shvatio. Zato sam po povratku u Hrvatsku počeo sređivati podatke i razvrstavati vlastite fotografije te one koje je učinio prijatelj pokušavajući napraviti inventuru viđenoga. Bilo je puno nejasnoća i naravno da sam ih nastojao razjasniti u razgovorima s prijateljima ili čak nazivanjem prof. Rebića. Ni do danas nisam uspio razvrstati do kraja svoja iskustva s tog hodočašća i svaki čas pokušavam se podsjetiti na pojedine događaje. Proučio sam golemu literaturu i napisao brojne tekstove uglavnom za sebe, jer sam smatrao da ću inače zaboraviti neke od događaja. Imam nekoliko tisuća fotografija pohranjenih u memoriji računala i opet nisam zadovoljan s onim što sam naučio na tom putovanju.
Posebno me je mučila kapelica vezana uz Judu Iškariota. Ona se nalazi odmah iznad bizantskog groba Marijina tamo u podnožju Maslinske gore nedaleko od Getsemanskog vrta i vrlo je skromna dozidana pećina. I prilaz do nje je uzak i stiješnjen među drugim objektima. Ako čovjek dolazi do kapelice nakon posjeta Marijinu grobu još uvijek je pomalo umoran od dojmova i većina uđe u nju a da nisu svjesni što ona znači. Nitko od prijatelja u onom času uopće nije znao čemu je posvećena skromna pećinska kapelica i tek sam ih ja naknadno prosvijetlio. Uostalom, brojni važni, pa i oni najvažniji, crkveni objekti u Judeji obuhvaćaju pećine, pa jedna manje ili više ne znači puno. Moram priznati da nitko od nas hodočasnika nije napravio niti jednu fotografiju na tom mjestu, pa sam kasnije molio prof. Rebića da mi napravi nekoliko fotografija čudnog objekta, a on se na moju molbu odazvao..
Bila je to kapelica Judina poljupca, a po jednoj predaji se upravo na tom mjestu (bivšoj pećini) ili ispred njega apostol Juda objesio svjestan grijeha koji je počinio izdajom Isusa. Franjevci su u bivšoj pećini uredili kapelicu s krasnim mozaikom na podu, koji ja naravno nisam zapamtio i na njega me kasnije upozoravao prof. Rebić. Navodno tu postoji još jedan prastari prazni grob, a freska na zidu ispod svoda pećine prikazuje Isusa. Također su stijene pećine ukrašene freskama sjećanja na strašni događaj. Osnovno pitanje za mene kao katolika je bilo izrazito važno. Zbog čega je bilo potrebno raditi kapelicu na mjestu životnog svršetka jednog zločinca i izdajice? Mogao sam razumjeti izgradnju kapelice razbojniku Dizmušu tamo gdje završava zagrebački Kaptol i počinje Nova ves, jer razbojnik se pokajao umirući na križu pokraj Isusa. Zašto su pak franjevci podignuli kapelu Judina poljupca baš tamo na svetom području nedaleko od Getsemanskog vrta i groba Marijina? Čemu ili kome je ta kapelica posvećena?
Franjo Plavšić (Privlaka kraj Vinkovaca, 1946.) toksikolog, znanstvenik, sveučilišni nastavnik, književnik. Dragovoljac je Domovinskog rata od prosinca 1990. Bio je pomoćnik zapovjednika Glavnog stožera saniteta i zapovjednik Toksikološke službe RH do kraja rata. Kasnije je obnašao dužnosti predstojnika Centra za biomedicinska istraživanja do 1997. i ravnatelja Hrvatskog zavoda za toksikologiju do danas. U miru je glavni stručnjak za nesreće s kemikalijama i otrovanja u RH. Za ratne zasluge, rad u zdravstvu i znanosti odlikovan je trima hrvatskim redovima, a nositelj je spomenica i medalja svih važnijih hrvatskih bitaka i pobjeda.
Književnošću se počeo baviti za vrijeme rata liječeći ratne traume objavivši 1996. prvi roman i zbirku priča. Kasnije objavljuje priče u časopisima i novinama te u posebnim izdanjima knjiga (više od 50). Od početnih ratnih tužnih i teških tema kasnije se sve više približava humoru, čak i na području ratne literature. Nagrađen je za književno stvaralaštvo plaketom “Josip i Ivan Kozarac†za roman “Gospod nas jedini nije zaboravioâ€.