Apstraktna je slika uvijek nova
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik Mladen Žunjić intenzivno je preplitao različite oblike umjetnosti, od glazbe, kolekcionarstva sve do kontinuiranog stvaralačkog čina koji je rezultirao opsežnim i složenim apstraknim opusom
Gospodine Žunjiću, imate vrlo zanimljivo iskustvo, živjeli ste i radili u domovini, Sloveniji, Belgiji. Kako je došlo do kontakta sa slikastvom i slikanja?
– Moram napomenuti da se slikarstvom bavim s određenim prekidima.
Kad sam počeo slikati u svojim kasnim dvadesetim godinama, to slikanje nije davalo nekih rezultata jer se nisam tome dovoljno posvetio. Zbog toga što su me u isto vrijeme zanimale i neke druge stvari, pa se tada još nisam uspio opredijeliti što me više zanima.
Bavio sam se ujedno i glazbom te svirao bas gitaru (grupa Film).
Ujedno sam završio i Fakultet prometnih znanosti jer su moji roditelji željeli da imam i neko ozbiljnije zvanje i zanimanje. Živio sam u inozemstvu, u Sloveniji i Belgiji te posjećivao sajmove slika, umjetnina i antikviteta.
Razmjenjivao sam i kupovao umjetnine tamošnjih slikara te tako puno naučio o slikarstvu.

Što Vas je od početka zanimalo u slikarstvu?
– Mene uglavnom zanimaju samo moderna apstraktna slikarska djela jer su mi ona uvijek zanimljiva, koliko god ih dugo promatram.
Ključni elementi Vašeg slikarstva jesu lirska apstrakcija i apstraktni ekspresionizam.
– Metafizika uvijek daje i raspravlja o onome što je iznad svake realnosti i iskustva.U slikarstvu metafizika nadilazi ikakvo definiranje nečega. Ona nadilazi granice i apstraktni ekspresionizam.
Radim lirske apstrakcije i apstraktni ekspresionizam gdje slikam nabacivanjem boja u velikim nanosima.
Uglavnom, ne slikam u ciklusima.
