UZ IZLOŽBU SKULPTURA STJEPANA SKOKE U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU NA HUMCU I POSTAVLJANJA SKULPTURE MAJKA U LJUBUŠKOM

Snaga spomeničke skulpture

Vladimir FILIPOVIĆ

Ova nesvakidašnja izložba Stjepana Skoke pokušaj je dokumentiranja i sabiranja skulpturalnih ostvarenja ovog autora kroz protekla dva i pol desetljeća karijere

U lapidariju franjevačkog samostana na Humcu u Ljubuškom, otvorena je izložba hercegovačkog kipara i dekana Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg, Stjepana Skoke – umjetnika koji je izveo i postavio preko četrdeset skulptura na javnim mjestima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Stećak sv. Ilije (Veljaci), Postaja križnog puta (Sinj), Historion (Mihovilov prolazu u Splitu), Oltarni stećak (Mostarska Vrata), Veronikin rubac (postaja križnog puta u Podgradini kod Opuzena), Spomenik svim hrvatskim mučenicima (Šipovača) i velebna Domagojeva lađa (Vid), samo su neka od monumentalnih djela izvedenih u prostoru, a ne smiju se zaboraviti ni skulpture u raznim muzejima i zbirkama (Rama, Humac, Sarajevo, Vatikan…). Nije nevažno istaknuti kako je renomirana povjesničarka umjetnosti i članica Royal Society of Arts, Amy Dempsey, upravo zbog ovakvo širokog raspona i kvalitete rada, Stjepana Skoku uvrstila u međunarodnu monografiju o skulpturama u javnom prostoru pod nazivom „Destination Art“, u izdanju ugledne izdavačke kuće Thames & Hudson iz Londona.

Ova nesvakidašnja izložba pokušaj je dokumentiranja i sabiranja skulpturalnih ostvarenja ovog autora kroz protekla dva i pol desetljeća karijere, čiji je opus iznimno brojan i raznovrstan pristupima kojima pomiče granice likovne misli. Oko trideset modela skulptura prikazano je na izložbi (uključujući i postaje križnog puta), ali i djela poput Tisućljetna šutnja, Katarina Kosača, Domagojev strijelac, Domagojeva lađa, Sova, Sv. Ante, itd. Ovaj rasni autor čija je osobnost prožeta kroz njegove skulpture, čineći ih prepoznatljivima, ne bježi od upuštanja u apstrakciju. Tri najrecentnija primjera apstraktne skulpture s intervencijama, pod nazivom Veronikin rubac također su prikazana na izložbi. Umjetnik koristi intervencije čekićem po ploči, jetka i boji je, čineći tako svoj vid interpretacije teme Veronikinog rupca. Skoko je umjetnik koji se ne boji različitih medija, što možemo vidjeti na izložbi, od bronce, aluminija, drva, papira, kombinirane tehnike, pa čak i video radova. Ne boji se izražavanja, kritike ni publike, nego radi sa srcem i željom da zadatke izvrši na najbolji mogući način. Kako u predgovor za katalog izložbe ističe likovni kritičar i profesor povijesti umjetnosti, Marin Ivanović: „Razasute po hercegovačkom prostoru i na nekoliko mjesta u Hrvatskoj, te skulpture karakterizira veliki stupanj autorske invencije. Oni nisu tipska, gotova i već viđena rješenja, nego dubinski promišljeni likovni pečati te kao takvi prilagođeni i komemorativnoj svrsi, prostornoj distribuciji i mogućnostima medija da prenese suvremene interpretacije autorovih namjera“. Katalog izložbe uključio je i fotografije skulptura koje su izvedene u prostoru, a nisu prikazane na izložbi, nikad prije prikazane fotografije skulptura u nastajanju, kao i fotografiju koja dokumentira kako se promet u zagrebačkoj Ilici morao zaustaviti da bi kamion mogao prevesti već spomenutu skulpturu Domagojeva lađa iz ljevaonice ALU Zagreb u Vid kod Metkovića.

U konačnici, povod izložbi bilo je predstavljanje spomenika Majkama udovicama Drugog svjetskog rata i poraća, koji je svečano otkriven ispred zgrade Gradske uprave Ljubuški, a na kojemu je umjetnik od začetka inicijative do otkrivanja radio punih 12 godina. Spomenik prikazuje majku udovicu, koja oko sebe drži svoju djecu, čvrstu poput nesalomljivog pilona, bez nužnih facijalnih karakteristika, ne neku određenu ženu, nego ženu u čijoj se muci, boli i ustrajnosti može prepoznati svaka druga žena ili bilo tko tko se našao u patnji. Izložba je prenijela emocije, duh i misli autora, te nam pokazala umjetnikov kompleksni opus koji ne prestaje iznenađivati promatrača i koji u budućnosti sigurno zaslužuje kvalitetan monografski pregled.