Blagodati i moguće opasnosti od turizma

Arhitekt Nikola Bašić nedavno je istaknuo kako se ne bi trebalo graditi “nikada i ništa u prostoru nedirnute prirode!”

Upozoravajuću „dijagnozu“ nekontroliranog i neodgovrnog djelovanja u turističkoj djelatnosti dao je  poznati hrvatski arhitekt Nikola Bašić, koji je više učinio  za naš turizam svojim genijalnim projektima (Morske orgulje, Pozdrav suncu) nego mnogi kojima je turizam struka.  Arhitekt Nikola Bašić koji smatra da je turizam najveća prijetnja prostoru utemeljeno tvrdi: „ Nažalost, sve je razvidnije da se prostorom gospodari nekontrolirano i  neodgovorno i da odraz turizma  na naše društvo i prostor postaje  pomalo sumoran. Turizam jest dao kruh mnogima, ali je ljude postupno pretvorio u sluge nestabilne, nekonjunkturne i slabo plaćene sezonske industrije, ili ih je učinio sitnim, bezvoljnim i lijenim rentijerima.“

Bit će, naravno, onih koji će arhitektovom „sumornom odrazu turizma na naše društvo“ suprotstaviti statistiku o broju noćenja i milijardama kuna profita, međutim u tome i jest pogrješka. Turizam kao uostalom i sve druge gospodarske grane, treba promatrati sveobuhvatno i cjelovito, odnosno sagledavajući pozitivne i negativne sastavnice. Pritom je mudro i strateški plodonosno  djelovati na način da se izbjegnu negativne posljedice što je, kad je u pitanju turistička djelatnost, zacijelo ne samo moguće nego je i neophodno, ako za buduće naraštaje želimo sačuvati vrjednote koje nisu prolazne, a njihova vrijednost ovisi samo o nama. S obzirom na nužnost spašavanja djevičanskih krajolika kojima Hrvatska srećom još uvijek obiluje arhitekt Nikola Bašić mudro savjetuje da bi „u prostorno-planskoj regulaciji prva zapovijed morala glasiti: Ne gradi nikada i ništa u prostoru nedirnute prirode“.  U duhu tog njegovog dobronamjernog savjeta želimo  podsjetiti na određene činjenice i mogućnosti koje smo dužni imati na umu, te djelujući u turističkoj privredi poštivati ih radi bolje kvalitete življenja i života dostojnog čovjeka u Lijepoj  Našoj.

Stjecajem različitih povijesnih, političkih i gospodarskih okolnosti Hrvatska danas još uvijek stoji na ekološkom donekle „čistom pragu“ i ima izvanrednu mogućnost učiniti prvi korak, koji je može na našu sreću s tog „čistog praga“ odvesti u prosperitetnu budućnost. U isto vrijeme postoji nažalost i druga mogućnost pogrešnoga koraka, koji bi nas mogao skrenuti na put što vodi u destrukciju i devastaciju sačuvanog prostora, koji je dugoročno dragocjeni potencijalni resurs o kojemu uvelike ovisi naš napredak i razvitak upravo u turističkoj djelatnosti.

Nekoć je pojam „spasonosnih oaza“ bio  vezan isključivo uz pustinjske predjele, a danas često „oaze“ moramo tražiti i u područjima našeg planeta, koja su potpuna suprotnost pustinji, ali su nemarnim odnosom čovjeka prema okolišu toliko opustošena što se tiče prirodnih uvjeta za život da u njima življenje za čovjeka postaje čak opasno. S obzirom na opću ekološku situaciju na našem planetu, Hrvatska srećom ima više područja koja možemo smatrati „spasonosnim oazama“, a njihova prednost i bogatstvo sastoji se u onome što su nekoć imali mnogi predjeli na Zemlji: čista voda, zrak i zemlja. Samo su vidoviti znanstvenici mogli predvidjeti da će na početku trećeg tisućljeća biti veliko bogatstvo ono čega je prije samo nekoliko desetljeća bilo u izobilju na čitavoj zemaljskoj kugli. Nažalost još uvijek ima onih koji ne vjeruju vidovitim „prorocima“, a još je žalosnije što suvremenici, koji mnoge opasnosti već osjećaju na vlastitoj koži, ne poduzimaju odlučnije korake da sebi i budućim naraštajima osiguraju bolju kvalitetu i radost života na najljepšem i jedinom planetu u svemiru koji nam je darovan za život.

I nama je Hrvatska darovana. Unatoč obilju teškoća i prepreka u tisućljetnoj povijesti uspjeli smo se održati i opstati u ovoj darovanoj zemlji i za to imamo zasluga, koje su sastavni dio našeg nacionalnog identiteta. Ne smijemo zaboraviti da je i ljepota jedna od vrijednosti koja na poseban način resi našu domovinu i stoga hrvatska himna ne počinje bez razloga riječima „Lijepa naša“. Ljepota, međutim, nije samo ono izvanjsko u prirodi što se na prvi pogled raskošno nudi oku. Istinska i potpuna ljepota izvire i iz duše krajolika, kao i iz duše ljudi koji u tom krajoliku obitavaju. Iskonska i iskrena veza između našeg čovjeka i zavičaja zacijelo je jedan od razloga  što se na ovim prostorima hrvatski čovjek održao unatoč višestoljetnim aspiracijama naših susjeda da se „ukorijene“ na ovom iznimnom dijelu Sredozemlja. Hrvatsko biće u životnoj je vezi s bitkom zavičaja i zajedno su danas ono što s ponosom i ljubavlju zovemo domovina Hrvatska. S tom spoznajom i s tom vrijednošću možemo, ako budemo mudri i razboriti, dragocjeno blago kulturne baštine, očuvane prirode i kulture življenja iskoristiti na način da sve dobro, dragocjeno i lijepo što smo naslijedili od svojih predaka i dalje obogaćuje i oplemenjuje naš svakodnevni život, te da u isto vrijeme bude i dio jedinstvene i autohtone turističke ponude. Mudrost i razboritost pak nalažu nam da svoje nacionalne vrjednote – ljudske, duhovne, kulturne, materijalne i prirodne – ne smatramo „robom“ koja se prodaje i troši, već kao vrjednote koje će svojim izvornim i sačuvanim sadržajem omogućiti i suvremenim „hodočasnicima“, odnosno turistima da se u susretu s njima duhovno i životno obogate ili da, odmarajući se, osjete radost života na drukčiji i jedinstveni način. Upravo je taj drukčiji i jedinstveni način temeljni razlog da sačuvamo svoje posebnosti, osobito prirodne, jer će različitost i jedinstvenost u vremenu koje dolazi biti temeljne vrjednote koje ćemo u konkurenciji s drugima moći ponuditi na svjetskom turističkom tržištu. U tom smislu s razlogom ćemo još jednom istaknuti savjet arhitekta Nikole Bašića koji mudro i vizionarski upozorava „da bi u plansko-prostornoj regulaciji prva zapovijed trebala glasiti: Ne gradi nikada i ništa u prostoru nedirnute prirode!“

Tin KOLUMBIĆ